Kažu da u njemu živi preko 20 miliona ljudi, skoro duplo više od zvaničnih podataka. Isto tako, tvrde da su najveći evropski grad, veći od Moskve i Londona. Sasvim moguće.

Prvi susret sa Istanbulom za nas je bila kupovina žetona za metro na automatu. Kada je video da bledo gledamo kako da prebacimo na engleski, ljubazan Turčin je prišao pitao nas da li imamo turski novac, a onda nam pokazao kako da kupimo žeton. Gradski prevoz u Istanbulu košta 2 turske lire, odnosno oko 80 dinara. Za jedan euro dobićete 2,5 turske lire, ali obratite pažnju jer na nekim menjačnicama plaćate i proviziju što je precizno istaknuto.

Za razliku od menjačnica, cene skoro da nigde nisu istaknute.
Naš hotel se nalazio u delu Aksaray, odnosno na poslednjoj stanici Metroa. Posle toga, možete uzeti tramvaj koji je na desetak minuta pešačenja i veoma brzo ćete biti kod Aja Sofije, novog evropskog dela ili sl.

Prvi izlazak na ulicu iz hotela bio je pomalo šokantan. Niko vam neće stati na pešačkom prelazu, čak i ako vam je zeleno. Kao pešak gotovo da nemate nikakva prava i jedino vam preostaje da pretrčite između, što većina populacije i radi. Kada smo, kako tako, prešli prvu veću prepreku, bili smo svedoci tuče taksiste i lokalnih tezgaroša. Za 5 dana smo oguglali od buke, svađe i tuča jer je to svakodnevnica.

Improvizovane tezge su na svakom ćošku Aksaraya, a ponuda je slična: Adidas trenerke za 150 dinara, Lacosta džemperi za 300 dinara, satovi, parfemi, čarape, bokserice i kožne jakne.

Kada se iskobeljate od svih prodavaca, onda je vreme za opuštanje. Pored džamije Lale Cami u Aksarayu, nalazi se stari kameni tržni centar sa otvorenim arhaičnim kafićem gde možete pušiti nargilu i popiti čaj od jabuke (elma čaj) koji je na svakom ćošku, a nas je uspeo da zagreje s obzirom na hladno vreme. U Instabulu se čaj pije u neverovatnim količanama.

Od gradskog prevoza u Istanbulu smo koristi tramvaj i metro. Kupujete žetone od 2 turkse lire koje zatim koristite da bi ušli na stanicu. Naravno, neki preskaču, neki se provlače, ali uglavnom stoji kontrola na svakom ulazu. Gradski autobus i taksi nismo koristili za prevoz.

Jedan dan treba izdvojiti za obilazak Aja Sofije, Plave džamije, Arheološkog Muzeja, sultanove Topkapi Sarayi plate, Bazilika Cistern… s obzirom da je sve to u krugu od svega par kilometara.

Obavezno treba ići do Grand Bazaara, prvog zatvorenog tržnog centra na svetu, gde se možete cenkati i kupovati po 2-3 puta manjoj ceni od prvobitne: zlato, kožne jakne, razne suvenire, marame, kape, majice…

Isto tako ne treba propustiti i Egipatski bazar, koji se nalazi blizu Galata mosta. Zovu ga i \"Spice Bazaar\", a tu ćete naći začine iz celog sveta, čajeve, turske slatkiše i sl.

Kada dođete do Egipatskog bazara, onda svakako prošetajte preko Galata mosta, koji povezuje stari i novi evropski deo. Ispod mosta su restorani gde možete pojesti ribu, a ako pešačite gornjom stranom mosta moraćete da zaobilazite pecaroše. Interesantno da cela jedna traka na mostu služi više kao parking za pecaroše kojih ima se guraju po mostu ne bi li ulovili bilo šta.

Preko Galata mosta dolazite do Galata kule sa koje imate neverovatan pogled na grad. Pored kule je i velika pešačka ulica puna radnji, Starbucks kafea, McDonaldsa, Burger Kinga, Pizza Hat-a i sl, a ako zađete u neku ulicu koja je seče naćićete turske kafiće, tursku muziku, njihove kafane i sl.

Mislim da nije izvodljivo vratiti se gladan iz Istanbula, pošto vas na svakom ćošku mame sa hranom. Kebab i baklave su svugde, ali ako malo potražite možete naći još štošta zanimljivo. Cene su prihvatljive, osim u fancy restoranima – ali tamo nismo ni ulazili.
Sjajno mesto, a u ovom kraju su kafići sa nargilama u ulici Kılıç Ali Paşa. Među posetiocima videli smo samo mlađe Turke, nismo sreli mnogo stranaca. Uz nargilu obavezan je i čaj od jabuke.

Kod Galata mosta možete uhvatiti i brod koji će vas voziti Bosforom i za to ćete platiti 10 lira, odnosno 4 eur. Mislim da oko 2 sata traje krstarenje.

Takođe, turistički autobus je dobra stvar pošto za 20 eur dobijate 3 vožnje koje možete iskoristiti u roku od 24h. Ako je napolju kiša onda je ovo idealno, ali treba izdvojiti jedan dan. Autobus vas vozi oko Zlatnog Roga (Golden Horne) koji razdvaja novi i stari deo evropskog grada, u drugoj turi idete i do azijskog dela, a treća ruta je noćna. Kod raznih znamenitosti možete izaći i onda uhvatiti sledeći autobus sa istom kartom (na svakih sat vremena je vožnja). Dobra stvar je i engleski narator koji vam daje dodatne informacije o gradu, kao i o atrakcijama.

Nakon tih nekoliko dana, utisak mi je da za Instabul treba mnogo više. Tursko kupatilo i igračiće nismo stigli ni da vidimo…

Putopis napisao Ben Akiba