U pred-sezoni, početkom juna, posetili smo Tunis da se lično uverimo šta ta zemlja zaista nudi. Vaši istraživači su bili u Susu, glavnoj luci Tunisa i trećem po veličini gradu u zemlji. Takođe, duga peščana plaža koja se od Susa pruža ka marini Port El Kantaoui i dalje na sever sve do Hamameta i Nabela, je i glavna turistička zona ovog, nekada piratskog uporišta na ‘Berberskoj obali’ Afrike.

 

Naj-5

Kako smo mi bili u Susu, naš izbor naj-mesta sužen je na taj lučki grad i okolinu:

 

Najlepši pogled

Sa bedema utvrde Kasbah (Rockin the Kasbah!! Clash lives!) u jugozapadnom uglu medine, starog gradskog jezgra, u pozno popodne posmatrati ravne krovove, prljavo-bele fasade, zidine podno kojih su Monti Pajtonovci snimili Žitije Brajanovo i luku u pozadini (za pristup videti Najlepši kafe, dole).

Najegzotičnija čajdžinica

Ne znam kako se zove, niti kako se do nje stiže. Lutajući uskim uličicama stare medine u Susu, pokraj jednog od ulaza u natkriveni deo suka (trgovačkog srca grada), nabasao sam na čajdžinicu prljavo-bele fasade sa elementima emajlirane ornamentalne keramike koji uokviruju vrata (te obaveznom slikom predsednika Ben Alija unutra), i još prljavije belog suncobrana pod kojim su se stiskali brkati radnici u plavim odelima i ispijali podnevni čaj od nane. Bio sam jedini turista u njemu a Duda, koja mi se nakratko pridružila, bila je jedina žena u ovom bastionu muškog šovinizma.

Kada me je sunce konačno sustiglo a pod suncobranom više nije bilo mesta, izvadio sam tek kupljenu arapsku harmu, maramu a la Jaser Arafat, i omotao glavu. Oh, znam da sam izgledao blesavo ali sam u tome uživao. U jednom meni dragom stripu Fransoa Buržona postoji scena u kojoj kolonijalni oficir prati damu kroz seosku pijacu zapadne Afrike i ona mu traži da se za nju iscenjka za veliki slamnati šešir. On joj zgroženo kaže ‘Pa ne možete nositi urođenički šešir! Smejaće vam se!’ na šta ona odgovara ‘Možda ja volim da budem ispraćena osmesima’.

Najlepši kafe

Definitivno kafe u ‘Arheološkom vrtu’ Arheološkog (a kog drugog?) muzeja smeštenog u Kasbahu u Susu (taksisti kažite Kasbah u Avenue Marechal Tito, sećate li se još starog maršala?). Tek kada smo seli na šarenim ćilimom pokrivenu zidanu sećiju kafea u uglu vrta, pomislio sam da smo zaista stigli u Tunis. Čarolija vrta krije se podjednako u žutim peščarskim bedemima kojima je opasan i nad kojima pište čiope koliko i u stablima palmi i čempresa, smokava i limuna, pomorandži, kajsija i, naravno, maslina. Služe odličan sok od sveže (pred vama) ceđenih pomorandži.

Da stignete do kafea, morate da platite ulaznicu za muzej (2,1 TD, tuniska dinara, muzej otvoren samo do 19 h) koji nudi interesantnu zbirku antičkih mozaika na kojima je sa fascinantnom detaljnošću prikazano riblje bogatstvo Mediterana, te živi svet Afrike i Azije koji je kroz ovu luku prošao na svom putu do 60 km udaljene arene u El Džemu, šeste po veličini u svetu, kao i morbidne stele sa grobova žrtvovane dece i figurine zaštitnika koje su potom cinično sahranjivane sa njihovim pepelom.

Najlepši prizor

Flaminzi! Da li ste ikada videli jato flaminga u prirodi? Prizor je boženstven i dostupan, samo je dvogled ipak nužan (skromno uvećanje od 8x je sasvim dovoljno). Mogu se videti na raznim slanim lagunama (sebkhetima) duž obale a mi smo ih posmatrali na Sebkhet Halk El Menzelu, oko 20 km severno od Susa (neke mape ga i ne prikazuju).

Pristup (taksijem) je sa glavnog puta Port El Kantaoui – Hergla, i kada stignete do račvanja Sidi Bou Ali levo, Hergla desno, najbolje da produžite desno stotinak metara, pa tek ukoliko ptica ne bude u blizini (golim okom liče na bele kanistere koji kao da označavaju ribarske mreže, tek dvogledom ih dobro razaznajete), onda se vratite i skrenite za Sidi Bou Ali i sa puta motrite vodu. Posle možda 2 km putokaz ‘Sky Fun’ označava odvajanje do uzvišice sa koje puca pogled po jezeru.

Najlepše mesto

Hergla je berbersko seoce, možda 30 km severno od Susa, od smeštajnih kapaciteta ima samo jedan kompleks depadansa a, imam utisak, glavne profesije su ribarstvo i korparstvo. Obiđite malu Sidi Bou Mendi džamiju (‘sidi’ je svetac na arapskom) i staro groblje sa pogledom na luku, pa popijte kafu ili Bugu (‘Boga’ je lokalni gazirani napitak koji vam donesu kad god naručite Sprite) u seoskom kafeu sa pogledom na ribarsku lučicu dok ulicom prolaze berberske žene u tradicionalnoj zagasito-crvenoj odori sa dve okrugle metalne kopče spreda. A potom se u nekoj od brojnih korparskih radnji iscenjkajte za nekoliko od trave ispletenih korpi, korišćenih da se u njima gnječe masline radi dobjanja ulja, pre nego su ih prese izbacile iz posla, te ove korpe sada krase kafee po Susu, ali ih nigde ne možete kupiti – samo ovde u Hergli!

Mi smo ovaj izlet (uz posetu Sebkhet Halk El Menzelu, vidi gore) ugovorili sa taksistom Feridom (broj taksija 0355, nema telefon). Plašeći se da će nas njegove kolege ‘odrati’, dogovorili smo fiksnu cenu od 20 TD za obilazak jezera i sela, uz zadržavanje u poslednjem. Kako je Ferid svo vreme držao uključen taksimetar, ovaj je pokazao 23 TD, te smo mu razliku dali kao napojnicu.

INFO:

Kako se tamo stiže

Većina tur-operatera koristi usluge Tunis Aira koji leti dva puta nedeljno, utorkom i četrvrtkom. Kako je vaša destinacija aerodrom Hagib Burgiba u Monastiru, imajte na umu da je let utorkom direktan a četvrtkom podrazumeva sletanje u Tunis u kome ćete provesti preko sat vremena.

Kretanje po Tunisu

Ukoliko želite da iz prve ruke iskusite lokalnu kulturu i kolorit zemlje, probajte autobuske i želeničke linije. I jedni i drugi su veoma pristupačni, relativno udobni i čisti. Kao retko gde u arapskom svetu, tokom putovanja ćete moći da razmenite misli ne samo sa muškarcima več i ženama.

Većina turista se odlučuje za organizovane izlete, najćešće jednodnevni do Tunisa (2 sata), Kartagine (45 min) i Sidi Bu Saida (1 sat), uz povratak do 17 h – premalo vremena da se išta vidi (iz ličnog iskustva). U Kartagini će vas obavestiti da su je Rimljani tako sistematski razorili da i nema Bog-zna-šta da se vidi, prećutkujući da vam u stvari pokazuju samo ograđeni deo nalazišta ili manje od 20% površine. Duž mora se pruža još tri kilometra pešačke staze pokraj ‘tofeta’, hrama gde su provorođena deca žrtvovana boginji Tanit, potom punskih luka, itd.

Takođe je popularan dvodnevni izlet u Saharu, preko 1000 km vožnje da na krajnjoj destinaciji posetite set na kome su snimani Ratovi zvezda, uzjašete kamilu ili se džipom provozate po dinama (nismo lično probali ali su nam prijatelji bili razočarani veoma zamornim izletom gde se na svakoj destinaciji zadržavate 15 minuta pa natrag u kola).

Kretanje u lokalu

Na raspolaganju vam stoje romantične, cvećem okićene kočije, turistički vozići, tuk-tukovi (lokalni izum, vrsta otvorenog ‘kombija’ koji prima do 6 putnika), obični taksiji, linijski louage taksiji (koji kreću kad se napune) i, u Susu, koji je treći po veličini grad u zemlji, GSP kombiji za 16 putnika.

Pre ulaska u taksi insistirajte da vozač uključi taksimetar (što veoma često odbijaju, tražeći vam dva-tri puta višu cenu). Generalno uzev, taksisti koji pokušavaju da vas opljačkaju su nam ostali u sećanju kao najneprijatnije iskustvo.

Ukoliko planirate iznajmljivanje kola, ponesite međunordnu vozačku dozvolu. Ako putujete u sezoni, možda bi bilo bolje da unapred bukirate vozilo preko neke od međunarodnih rent a car agencija (Budget i Europcar su među jeftinijim), a ako idete u pred/post sezoni, možete se osloniti i na domaće (Mattei je jedna od jeftinijih). Putevi su dobri, vozi se desnom stranom, i koliko smo putovali (sami nismo iznajmljivali kola) saobraćaj na otvorenom putu nije gust, ali vam ne preporučujemo avanturu gradske vožnje. U slučaju sudara, nepisano je pravilo da je stranac uvek kriv.

Hoteli

Hoteli su listom novi i veliki, bez duha, atmosfere ili tradicije. Kakobilo, radije se odlučite za noviji hotel sa tri zvezdice nego za stariji sa četiri (iz ličnog iskustva, mi smo bili u preko tri decenije starom Riadh Palmsu, gde je samo ljubazno osoblje popravljalo utisak da hotelu treba ili renoviranje ili zvezdica manje). Često se između hotela i plaže nalazi ulica, što nama koji smo odrastali po plažama Dalmacije izaziva prijatne uspomene na senovita šetališta uz more… avaj, u Tunisu su te ulice veoma prometne i opterećene saobraćajem. Preporučujemo isključivo hetele sa direktnim pristupom plaži.

Plaže

Sve plaže su peščane, 40-ak metara širok pojas peska (ispred starijih hotela oivičen palmama) sa travnatim suncobranima (kamenite su samo na severnoj obali, izmeđi Tabarke i Bizerte, ali taj deo nijedna agencija kod nas ne nudi). Snaga vetra tokom dana raste, i obično ga već oko 16 ili najdalje 18 h bude previše za relaksiran boravak na plaži. Iako se tanga i toples generalno ne preporučuju, na hotelskim plažama se viđaju i ne predstavljaju problem. Ma gde osim na hotelskoj plaži, ne bismo vam ih preporučili.

Lokalni ukusi

Boka (‘Boukha’) je rakija od smokava, ne previše jaka a sa dominantnim ukusom anisa. Ipak, ukusu nedostaje punoća a piće se više oseća u grlu nego želucu. Tibarin (‘Thibarine’) je liker od urmi, sasvim simpatična i preporučljiva tečnost.

Harisa (‘harissa’) je otrov na koji smo bili upozoreni prvog dana ali smo mu ipak naseli i u potpunosti se predali (Duda čak i više od mene). To je začin, ključni dodatak kus-kusu, tucana aleva paprika, ljuta naravno, u koju je umešano maslinovo ulje dok se ne dobije gusta, bezmalo ajvaru slična smesa. Zavodljivo do te mere da smo u Beograd doneli kako suvu, tako i teglicu one sa maslinovim uljem.

Šoping

Koža

Verovatno nema turiste koji se iz Tunisa ne vrati bez bar jedne stvari od kože, bila to tašna, jakna ili bar kaiš. Iako su proizvodi od kože rasprostranjeni, a trgovci, budući da ih sami šiju, pristaju da obore cenu, teško je pronaći završnu obradu koja deluje… pa kao da je završena. Ako ciljate jaknu, obiđite pre puta prodavnice u vašem gradu, da vam se ne desi da ste kod kuću mogli bolje i jeftinije.

Drvo

Kašike za salatu i posude od maslinovog drveta su odličan i jeftin izbor (mi smo uzeli 6 posuda za 15 TD, a verovatno smo mogli i za manje).

Nakit

Čuvajte se jeftine pozlate, ono što nema cenu nema ni vrednost. Tražite filigransko srebro, Fatiminu ruku, ili teško berbersko srebro, masivne minđuše i narukvice.

Keramika

Slikovita ali srazmerno teška, kabasta i lomljiva, nezgodna za transport.

Tepisi

Obližnji Kairouan, 50 km zapadno od Susa je ne samo četvrto po rangu sveto mesto islama već izvor izvrsnih tepiha. Ovo cenjkanje je verovatno najteže. Kvalitet tepiha kontroliše ONAT, i pravi moraju imati pečat deuxieme choix, premiere choix ili, najbolji, qualite superieure.

Antikviteti

U sukovima medine u Susu je na više mesta bilo naizgled antičkih novčića i bronzanih figurica ali, kako nisam ekspert za umetnine a ponajmanje znam da li ih smem izvesti (verovatno bi mi ih oduzeli na aerodromu), nisam želeo da bacam pare. I ovde verovatno važi isto što i za nakit, ako je jeftino nije pravo.

Dokumenti

Viza vam nije potrebna, a granične formalnosti su upravo to: formalnost. U vreme našeg boravka, čak dve turistkinje iz SCG su uspele da izgube pasoš, što uslovljava nepredviđeno dugačak boravak u Tunisu, dodatne troškove i dane protraćene na put do grada Tunisa i ambasade SCG – jeftinije je da budete pažljivi. Na hotelskim recepcijama vam ne zadržavaju pasoš, i ako vam ko takvo šta predloži, odbijte.

Carina

Ukoliko volite da pred spavanje popijete čašicu za opuštanje, razmotrite mogućnost da ponesete flašu svog omiljenog pića: alkohol je minimum dva puta skuplji nego u Evropi. I cigarete su skuplje nego što smo to navikli.

Novac

Tuniski dinar vredi skoro 50 naših, tj. prema važećem kursu za 1 evro dobijate 1,5 TD. Kurs je svuda isti, a novac možete menjeti na recepcijama hotela i u bankama. Imajte na umu da za jednom kupljene dinare ne možete kupiti efektivu, a dinare je čak zabranjeno izvoziti (što, naravno, niko neće proveravati), drugim rečima, menjajte onoliko koliko ćete potrošiti.

Prilično je nezgodno što se i naša i tuniska valuta isto zovu, jer smo svi naviknuti koliko domaći dinar malo vredi pa nam treba neko vreme da se mentalno prebacimo u svet u kome dinar ima toliku vrednost da se ne deli na stote delove, već na hiljadite, ‘milime’.

Bakšiš

Napojnica je toliko uobičajena da se i u slučaju usluge kojom niste zadovoljni (u prevodu spore, ali to je izuzetak a ne pravilo) ne dvoumite da li ćete je ostaviti već samo koliko malo da ostavite. U principu, raspon je od par stotina milima do jednog dinara, retko više.

Cenjkanje

Ne zaboravite da se cenjkate. Za to treba da ste odmorni i naoružani strpljenjem: računajte na 10-15 minuta za sitnije stvari, i preko pola sata za krupnije (u protivnom ne kupujte ništa – odraće vas!).

Za vrednije stvari, kožne jakne npr., početna cena će biti bar tri puta viša od neke realne, dok će za jeftinije, tašne npr., biti bar pet puta viša. Dobro bi bilo da unapred znate koliko takve stvari kod nas koštaju, da imate predstavu koliko malo da ponudite. Moraćete da donekle podignete svoju ponudu, ali uvek je podižite za malo, a tražite od prodavca da svoju spušta za znatno više.

Tašne se sa početnih 60 i više mogu spustiti na 15 TD, a ‘tašnice’ na 7 TD (iz ličnog iskustva). Ako ste kupili krupniju stvar a da prodavac nije pozeleneo od besa, tresnuo fes o pod i ostao lica kao da će zbog vas bankrotirati, preplatili ste robu.

Ukoliko nemate nerava za ceremonijal cenjkanja (trgovcu cenjkanje ide u rok službe a vi na to traćite svoj odmor), probajte da rezignirano pokažete kako je cena previsoka i da se polako ali naizgled odlučno udaljite: neretko će vas trgovac pratiti i svakim korakom spuštati cenu (iz ličnog iskustva).

Bezbednost

Kriminal kao da ne postoji, i uz minimalne mere opreza (koristite sef u vašoj sobi ili recepciji, mada ga mi čak i nismo koristili) nećete imati problema. Jedino mesto za koje smo bili upozoreni na džeparoše je kamilja pijaca u Susu.

Žene

Žene su u muškom društvu savršeno bezbedne, ali same, posebno slobodnije odevene (ne zaboravite da se vaš pojam ‘slobodnog’ odevanja veoma razlikuje od shvatanja lokalnog stanovništva) mogu doživeti poneku neprijatnost. Jedna turistkinja je u Sidi Bou Saidu doživela da joj prodavac prilično napadno ponudi robu koju je razgledala u zamenu za poljubac, pri tome joj svojim (punijim) telom zagrađujući izlaz iz prodavnice. Ipak, takve neprijatnosti su srazmerno retke.

Starije osobe i invalidi

Mnogi penzioneri, neretko invalidi, popunjavaju hotelske kapacitete u predsezoni i oni su uglavnom prohodni i dostupni u invalidskim kolicima. Ipak, lokalne znamenitosti su retko pristupačne u kolicima.

Gej putnici

Iako ste u možda najmanje konzervativnoj arapskoj zemlji, budite vrlo diskretnu pri pokazovanju naklonosti ili bliskosti.

Zdravlje

‘Česmovača’ je navodno zdrava ali bljutava te se ne pije. Litar i po flaširane (Safia, Garci) košta 300-500 milima u običnim prodavnicama, 1 TD u hotelskom restoranu i 1,5 TD u hotelskom baru (u našem hotelu portirima je bilo naloženo da spreče ‘uvoz’ hrane i pića u hotel, pa je stavite u torbu da se ne vidi).

Najveći zdravstveni rizik je sunce, čije snage obično niste svesni zbog vetra koji bezmalo neprestano duva, i kasnije popodne podiže talase.

Tokom dve nedelje zabeležili smo dva komarca i nijedan ujed.

Jezik

Mimo maternjeg arapskog, svi govore francuski, a potom nemački, odakle im stiže najviše turista. Engleski je manje zastupljen. Dve arapske reči koje će vam otvoriti neka vrata i stvoriti osmehe (možda i spustiti poneku cenu) su as-lema ili dobar dan, i šok-ran ili hvala.

Telefon

Govornice su brojne, a za 1 TD možete dovoljno dugo razgovarati sa SCG da prenesete prve utiske i javite kada slećete.

Pakovanje

Da ne vraćate izgužvano a nenošeno, probajte sledeće: poređajte po krevetu sve što bite spakovali a potom jednu trećinu toga ostavite kod kuće. Ukoliko ste pripadnica lepšeg pola, razmotrite mogućnost da na put uopšte ne ponesete tašnu jer ćete se najčešće vratiti sa parom novih! Ponesite više olovaka nego što vam je potrebno za pisanje razglednica: po okolnim selima deca će vam tražiti ‘stilo’ (objašnjenje koje sam ja dobio bilo je da po selima nema prodavnica školskog pribora).

Mape

Ukoliko planirate da istražujete okolinu (zemlja je prilično bezbedna i to je sasvim moguće), izdanja poznatijih kartografskih kuća u Tunisu koštaju 12 do 14 TD. Možda je pametnije da se pre puta snadbdete u bolje opremljenim domaćim knjižarama.

Treba dodati, lokalna izdanja turističkih mapa su prilično beskorisna: osim glavnih pravaca i većih naselja ne prikazuju ništa (i toliko koštaju, 1 do 3 TD). Na mapi Susa i medine, polovina uličica prosto nije prikazana!

Vodiči

Iako se ponešto može kupiti i u Tunisu, izbor je u najmanju ruku mršav – snabdejte se pre puta. Preporučujemo ‘Tunisia’ u izdanju Lonely Planet ili konkurentske Rough Guides (niti jedno niti drugo u Tunisu nismo videli).

Internet

Tunis je tragično loše zastupljen na internetu (da vam to pojasnim, čak je i SCG bolje predstavljena), i osim ako ste desperatni, nema svrhe da traćite vreme surfujući (lično proverili).

Dragan V. Simić
Izvor:B92 

Izvor: B92 PUTOVANJA