Umesto da ovaj blog počnem sa Subotičanima poznatom frazom “grad na severu Bačke”, za Suboticu ću reći da je to divan grad, u kom se spaja istok i zapad, secesija i modernizam, grad u kojem živi mnogo naroda i narodnosti. Kao rođena Subotičanka veoma sam ponosna na činjenicu da je Subotica bila dom mnogim poznatim umetnicima, sportistima, političarima… Za početak sadašnji predsednik Skupštine Srbije Oliver Dulić je Subotičanin, Đula Mešter, odbojkaš svoje prve servise je načinio u Subotici isto kao i svoje note Gabor Bumfort, Srđan Čolić, Gabor Lenđel, Silveter Levai, koji je sad poznat Holivudski kompozitor, Aleksandra i njen otac Kornelije Kovač… Ovaj ravničarski grad može da se pohvali i oficijelnom modnom kreatorkom Marijom Šabić, koja je autorka ovogodišnjih haljina na izboru za Palićku vilu.
Jedan od dobitnika NIN-ove nagrade Danilo Kiš je takođe Subotičanin. Kako i sam navodi on se samo ovde rodio i ništa ga ne vezuje za ovaj grad, mada je i kasnije dolazio. Danas u ovom gradu opstaje… >>>
Na festival tamburica, koji se za vikend održao u Deronjama, krenuli smo dosta spontano. Prošli vikend, dok smo sedeli u Šansi na Tašu pričali smo da bi sledeći vikend mogli na tamburice, ali je onda neko dobacio da je finale Evropskog prvenstva i priča je, skoro, bila završena…
U nedelju ujutru počeli smo dogovaranje ali mi se činilo da to brzo propada.. Prijatno sam se iznadio kad smo se ipak skupili. Oko 5 sati sam čekao da dođu po mene ortaci.. Beli, Lemi, Ćofi i Sinđa su kasnili dobrih pola sata i krenuli smo ka Deronjama putem ka Zrenjaninu, prošli smo Perlez, Titel i, napokon, Novi Sad. U kolima smo slušali muziku 90tih… I to onu najgoru muziku 90tih: 200 na sat, Samo u snu i sl. Nema veze, ako im se sluša neka slušaju - mislio sam, ali sam im verovatno bio dosadan gunđanjem da promenimo disk. Pet dvadesetpetogodišnjaka (u stvari jedan tek u septembru puni 25) uputilo se u Deronje da sluša tamburice i pre svega majstora - Zvonka Bogdana. Neko bi rekao ko’ penzioneri, ali nije me… >>>
U Banatu, na južnim obodima Deliblatske peščare, nedaleko od sela Kajtasova, a na obali između Karaša i Dunava smestilo se bezimeno, idilično seoce. Gledajući ga iz daljine čovek se upita da li je moguće da se jedna takva lepa ruralna celina uopšte mogla sačuvati do naših dana. Prilazeći selu čovek primećuje da nešto tu nije u redu… Nedostaju ljudi pa puste staze između kuća deluju pomalo avetinjski. Iz dimnjaka se ne vije dim što zebnju dodatno pojačava. Na nekoliko desetina metara od prvih kuća primećuju se razbijeni prozori, izvaljena vrata…
Bolji poznavaoci seoske arhitekture će tada shvatiti da se u taj okoliš selo zapravo uopšte ne uklapa. Zašto? Odgovor je jednostavan jer pred sobom, u Banatu, imamo klasično mačvansko selo. Tu zagonetka dostiže svoj vrhunac, a rešenje se ukazuje kada se stigne do prvih kuća i kad se pažljivije pogledaju zidovi. Vrata su izvaljena, nema žitelja kuća pa niko ne brani ulazak u njih što i činimo… Umesto cigala, kamena, maltera vidimo gips, karton, žice i u tom trenutku shvatamo da se nalazimo u virtuelnom selu koje je izgrađeno kao kulisa za snimanje filma. Sve postaje jasno, a magija davno… >>>
Preporučujem svima koji žele da se odmore od grada, buke i vreve, da odvoje jedan dan za uživanje u Sremskim Karlovcima. Od Beograda su udaljeni svega sat vremena, a čoveku se učini kao da je kročio u drugi svet.
Takodje, preporučujem da se do tamo prevezete simpatičnim vozićem Romantika, gde ćete, zahvaljujući ljubaznim domaćinima, biti usluženi pravom turskom kafom. I dok trepnete, eto vas u Sremskim Karlovcima.
Grad je miran, mali i lep, ali itekako ima šta da ponudi radoznalim turistima. Zato bi najbolje bilo da angažujete turističkog vodiča, jer će onda putešestvije kroz vekove biti potpunije.
Ono što mi se jako svidelo jeste da je sve blizu. Istorijski spomenici, crkva, patrijaršija, gimnazija, sve je to u krugu od dvesta metara. Patrijaršija, koja je na mene ostavila izuzetan utisak, je nešto što se obavezno mora videti. Svaka prostorija tog velikog zdanja je priča za sebe, svaka je bogato ukrašena portretima, kostimima i drugim vrednim i zanimljivim predmetima iz života ljudi koji su bili jako… >>>





