DAN 7 
Brrr, brrr, drhtimo svi redom. Noći među ovim ostarjelim vlažnim i debelim zidinama su skroz hladne, a ni jutra im nikako ne ostaju dužna. Promrzli smo do kosti, pa onako ukočenih prstiju, jedva pakiramo stvari, te zauzimamo busiju pred prvim kafićem, čija je terasa obasjana suncem. Kafenišemo, glumeći guštere, čekajući k’o će prvi progovoriti, te tako obznaniti da se otkravio, i probudio iz ledene kome. Sašo je prvi pisnuo, pa je za nagradu otišao (opet) tražit Hertzovu kancelariju (vidi drugi nastavak). Lina se osjećala zapostavljenom, pa je i ona prozborila koju, što je rezultiralo njenim odlaskom u dućan, da nam nabavi štagod za čalabrcnuti. Kosti, koje čekaju “naše”Hertzovi službenici su ovaj put pokazali razumijevanje, skidajući baksuzluk s Forda i potpuno preuzimajući papirologiju u svoje ruke. Bravo Sašo. Vidjevši, kako je naš jaro veličanstveno sredio zadatak, Lina je odlučila, da ga mora zasjeniti. Uskoro joj je to i uspjelo - postavila je svjetski rekord u visini računa za kruh i salamu (38€, Guiness je rekord već “priznao”, i Lini možete za sljedeći rođendan pokloniti “Book of World… >>>