Od malih nogu sanjala sam o dugim putovanjima, pustarama Amerike i Meksika, pustinjama Afrike, hladnim krajevima, prašumama, Amazoni, ukratko cijelom svijetu. Zadala sam si misiju da ću obići što više mjesta i upoznati što bolje mogu svijet oko mene dok ne otegnem papke.
Zagreb mi nikad nije predstavljao dom i sigurnost. Obitelj i svi prijatelji su mi u Zagrebu ili u Hrvatskoj, ali uvijek kad se vraćam s puta veselim se poznatim licima, no veliki dio fali. Moje srce ostane u mjestu u kojem sam boravila.
Tako je bilo i s Francuskom…
Kratko vrijeme sam provela u Lyonu i Parizu, ali Pariz je ostavio dubok trag na srcu. Razmišljam o tom gradu i ljudima otkad sam se vratila i neka strašna sila vuče me natrag.
Ima nešto u tom Parizu, stvarno ima nešto u tim pričama o Parizu. Najsmješnije od svega je što ga nikad sama ne bi izabrala, ne bi mi se Francuska našla na prvom mjestu putovanja iz snova, a upravo je takvom postala…zasad.
… >>>

Osoba sam koja voli biti svugdje. Doslovno. Da se mene pita, uvijek bih mogla putovati u bilo kojem pravcu, i bilo bi mi odlično. Uz veliku podršku mojih sponzora (mama, tata hvala:) tako sam se za Uskrs našla u Parizu. I sada želim s vama podijeliti neke moje impresije.
Kada krećete na putovanje autobusom, a još ako su sve osobe u busu vama poznate, a većina još i vaši najbolji prijatelji, znate da se sprema nešto odlično. A ako ugledate autobus i shvatite da je star samo 3 tjedna (aha! - najnovija tehnologija i dizajn), barem ste sigurni da ćete imati osnovne uvjete (čist bus i ono za podmetnuti noge).
I evo nas…krećemo. Nakon neprospavane noći i gledanja filmova, našli smo se u Milanu, prekrasnom gradu. Ući u La Scalu nije se moglo propustiti, ipak, jedna od najpoznatijih opernih svjetskih pozornica mora biti popraćena mojim pogledom. Prekrasna katedrala na čijem krovu smo se sunčali također je primila mnogo posjetioca. Nakon Milana, slijedi još jedna noćna vožnja. Taman kada se… >>>