Oslo i cela Norveška su „an aquired taste“, nešto na šta se moraš navići a pre svega nešto čemu moraš dati šansu.
Ljudi dolaze u Oslo sa gomilom predrasuda, koje su pokupili usput (najčešće od naših sunarodnika, koji su toliko nezadovoljni i toliko mrze život u Norveškoj , da već 20 godina tamo žive).
Moj savet (savet nekoga ko je tamo živeo) jeste: opustite se i dozvolite sebi da uživate u onome što Oslo i Norveška imaju da ponude.  Ne plašite se da istražite i da pitate.
Oslo za divno čudo. Nije grad u kome šetaju samo plavokose i plavooke devojke i momci (mada ih ima dosta), nisu svi savršeno srećni, nije sve tako besprekorno kako se možda očekuje od prestonice, jedne od najbogatijih zemalja na svetu.  Ako se potrudite i pratite usputstva onih Norvežana koji su se usudili da kroče malo dalje od glavne ulice Karl Johans gate i Kraljevske palate, možete čak da nađete i naše Medeno srce.
Evo nekoliko saveta za boravak u Oslu:
- Norveška nije u… >>>

05.06.2007.
Ispod mene oranice i rijeka. Ni približno lijepa kao Neretva, rijeka mog djetinjstva, ili Morača, sa kojom živim danas. Stariji gospodin na sjedištu do mog čita. Na prvi pogled izgleda obično. Moju pažnju privlače njegove oči dok riječi u knjizi prati s desna na lijevo. Izgledalo mi je neprirodno. Valjda zato što nikad nisam obratila pažnju na čitaoca arapskog pisma. Zatvorio je knjigu. Možda je osjetio da razmišljam o njemu.
Iz aviona nijedan grad ne izgleda kao grad. Sve liči samo na manju ili veću varoš. Pogledam povremeno kroz prozor aviona, nemam pojma da li je to pod nama Beč, gdje je naše prvo slijetanje. Na putu do Osla. Vidim mnogo razbacanih naselja i oranice. Uredno složene, u svim nijansama jeseni. Čovjek je zaspao. Onaj s knjigom. …Novo uzlijetanje. Oblaci, anđeoski bijeli, pamučno mekani, mogli bi me ubijediti da im povjerujem da neće popustiti ako im se predam. Poznajem i takve ljude.
20.45h


SLIKA: Pred slijetanje na aerodrom u Oslu
Na… >>>