05.06.2007.
Ispod mene oranice i rijeka. Ni približno lijepa kao Neretva, rijeka mog djetinjstva, ili Morača, sa kojom živim danas. Stariji gospodin na sjedištu do mog čita. Na prvi pogled izgleda obično. Moju pažnju privlače njegove oči dok riječi u knjizi prati s desna na lijevo. Izgledalo mi je neprirodno. Valjda zato što nikad nisam obratila pažnju na čitaoca arapskog pisma. Zatvorio je knjigu. Možda je osjetio da razmišljam o njemu.
Iz aviona nijedan grad ne izgleda kao grad. Sve liči samo na manju ili veću varoš. Pogledam povremeno kroz prozor aviona, nemam pojma da li je to pod nama Beč, gdje je naše prvo slijetanje. Na putu do Osla. Vidim mnogo razbacanih naselja i oranice. Uredno složene, u svim nijansama jeseni. Čovjek je zaspao. Onaj s knjigom. …Novo uzlijetanje. Oblaci, anđeoski bijeli, pamučno mekani, mogli bi me ubijediti da im povjerujem da neće popustiti ako im se predam. Poznajem i takve ljude.
20.45h


SLIKA: Pred slijetanje na aerodrom u Oslu
Na… >>>