Od malih nogu sanjala sam o dugim putovanjima, pustarama Amerike i Meksika, pustinjama Afrike, hladnim krajevima, prašumama, Amazoni, ukratko cijelom svijetu. Zadala sam si misiju da ću obići što više mjesta i upoznati što bolje mogu svijet oko mene dok ne otegnem papke.
Zagreb mi nikad nije predstavljao dom i sigurnost. Obitelj i svi prijatelji su mi u Zagrebu ili u Hrvatskoj, ali uvijek kad se vraćam s puta veselim se poznatim licima, no veliki dio fali. Moje srce ostane u mjestu u kojem sam boravila.
Tako je bilo i s Francuskom…
Kratko vrijeme sam provela u Lyonu i Parizu, ali Pariz je ostavio dubok trag na srcu. Razmišljam o tom gradu i ljudima otkad sam se vratila i neka strašna sila vuče me natrag.
Ima nešto u tom Parizu, stvarno ima nešto u tim pričama o Parizu. Najsmješnije od svega je što ga nikad sama ne bi izabrala, ne bi mi se Francuska našla na prvom mjestu putovanja iz snova, a upravo je takvom postala…zasad.
… >>>