Zemlju s “tisuću lica” i još više boja, gotovo je nemoguće predstaviti jednim putopisom. O svemu u Maroku dala bi se napisati priča: o čaju od mente, o štavljenju kože, o kus-kusu, o riadima i kazbama, o tragačima za fosilima na Visokom Atlasu… Zato ćemo sve doživljaje sažeti u jednu, nama najzanimljiviju priču - priču o marokanskoj pustinji
Smješten na sjeverozapadu afričkog kontinenta, Maroko je zemlja različitosti: 28.750.000 žitelja različite boje puti koja postaje sve tamnija prema jugu, kao što i sam Maroko zamjenjuje šume na sjeveru južnom pustinjom. Slikovita rečenica, objavljena u jednom turističkom vodiču, govori više od mnogobrojnih opisa: “Maroko je kao drvo koje lista u Africi i pri tom udiše europski zrak” - toliko je čvrsta veza s Europom. To i nije čudno, znajući da je tek 1956. godine oslobođen francuske vlasti.
Na vratima pustinje
Ako krenete južno, u tzv. Južne oaze, doživjet ćete neki drugi Maroko - istovremeno i divlji i privlačan, daleko od toliko nam bliske civilizacije. Došavši do kraja asfaltirane ceste, grada Merzouga, skrenuli smo u pustinju gdje nam je upute za kretanje davalo samo… >>>

bili smo pocetkom februara, nekih 15tak dana
putu su prethodile pripreme u smislu savladavanja osnova arapskog jezika ( tipa ‘al ladayka qurfa’= ima li soba kupatilo, sto ce se ispostaviti kao kljucno pitanje u pregovorima za sobu,pogotovo ako si zensko) i smernica prigodnog odevanja a da ne uvredis islamsku tradiciju ( postoji ‘pitaj imama online’) sve to je ispalo izlisno, jer je zemlju invadiralo vec dovoljno turista da im ama bas nista nisu cudni..
Citala sam dosta i o tome da bi valjalo imati i prsten kao potvrdu o tome da ti je status(bracni) regulisan
e to vec ima pokrice
komplikovano je zeni, posebno u kasne vecernje sate ici pustim ulicama
sa muskom pratnjom je potpuno konforno
pred put valja napakovati bar lekove protiv proliva, naime hrana je pa..malo je reci zavodljiva, marokanska kujna priznata medju tri iz koje su proistekle sve ostale, nesto kao kolevka kulinarstva… >>>