Vizija i misija nisu šala.
Naročito kada za to imate ukupno 15 minuta, u ad hoc VRLO multinacionalnom timu koji, i to treba da bude rečeno, vidite prvi put u životu.
KO sam ja, ko si ti. Po čemu smo različiti i jedinstveni, šta nam je zajedničko, odakle dolazimo, koji su nam LOM ciljevi…e, cool.
E …a sad sve to NACRTAJTE.
Nema reči, nema brojeva.

Kao što rekoh - 15 minuta za upoznavanje, sporazumevanje, crtanje i kačenje prospekta na zid.
Aha, da, i odaberite ime za svoj tim :) I ne zaboravite - war-cry!!
Naravno, ako može (a može jer mora) napravite svoj VOTING STICK. Odmah, sve u 15 minuta. Nema veez što je Generalna skupština tek poslednjeg dana…
O bože, moj je ličio na neku raspojasanu morsku zvezdu :) Posle je Joseph napravio lepši, sa šarenim balonima, a moj sam zabola u saksiju sa veštačkim svećem u sobi…. >>>

Metz-Nancy? Kako vama to zvuči? Francuski? I treba da zvuči francuski, ali je trebalo da ta lokacija bude u Luksemburgu, gdje se zaputih iz Italije, a ne u Francuskoj! Tako je pisalo na karti koju mi je Gago rezervisao još u junu.
E ljudi moji, kako me Gagica lijepo spakovao za Veneciju, na aerodrom “Marko Polo”, 17. jula, bijaše utorak. I trebalo je da sa tog aerodroma poletim i kasnije sletim u Luksumburg. Umjesto toga, završila sam u Francuskoj. Nakon tog iskustva, evo poente:
Rezervaciju karata za avion, voz… uvijek prepustite prijateljima. Oni će za vas uvijek spremiti iznenađenje, jer vas vole. Glupo je da prosto samo sjednete na avion i sa jednog mjesta dođete baš tamo gdje ste krenuli.
HVALA GAGO! LJUBIM TE ZA OVO OČI MOJE!
Ova priča, čini mi se, za vas postaje nejasna, pa da krenem ispočetka, ipak.
Dakle, utorak, 17. jul, iz Venecije letim ka Luksemburgu, na aerodrom Metz-Nancy. Tako piše na karti. Kad je na mene došao red da čekiram kartu, ljubazna djevojka (primjećujete da me od početka puta prate sve ljubazni ljudi :-)) za pultom me pita da li imam vizu za Francusku. Pogledah je u čudu, ali nisam postavljala pitanja, već joj… >>>