Sakriću se u narednih nekoliko dana od prijatelja i rodbine, to mi je jedina nada. Dok se stvar malo ne zataška. I slegne. Ili jednostavno zaboravi. Jer kako se drugačije izvući iz nelagodne situacije u koju ću neminovno zapasti, ukoliko me neko od njih priupita: ’’Kako je bilo u Milanu?’’ Svega dva sata provedena na aerodromu ’’Malpensa’’, već u startu ne slute, da će odgovor koji uslijedi biti nakinđuren hvalospjevima. Zato bolje da ih ne srijećem ovih dana. Dovoljno je što su moja očekivanja raspršena, kao oblaci nad Lombardijom kroz koje se ’’Foker 100’’ brzinom od 700 kilometara na sat, probijao tog četvrtka
Da se razumijemo na početku, u ovoj priči nema krivaca. Let na relaciji Tivat – Milano – Tivat predstavljao je kratko poslovno putovanje, koje je ispunilo očekivanja. I tačka.
Sad, što je neko zamišljao kako će cijeli dan imati na raspolaganju da se šepuri na milanskom suncu, pazari nešto na ’’Piazzi del Duomo’’, vidi Milansku skalu ili recimo… >>>
Kako sam poslovnu vizu dobio veoma lako i bez gužve (poslovne vize se ne čekaju u istom redu kao i turističke), bio sam uveren da će mi put do Beča napokon predstavljati zadovoljstvo, i da neću pizdeti mnogo zbog frustracija koje svaki put imam zbog činjenice da živim u Srbiji… Vlasnik turističke agencije sa kojom smo sarađivali mi je bookirao kartu i leteo sam Jat Airways-om (čitaj: “poznati svetski brend”), a s obzirom da je mnogo jeftinija povratna karta ako uhvati i vikend, umesto da budem u Beču sreda-petak, ostao sam do nedelje, što mi je dalo šansu da vidim i grad, a ne samo da radim.
Let do Beča traje oko sat i po vremena, a kako sam kretao u 8:15h, na aerodromu sam, za svaki slučaj, bio već u 7h.. Čekirao sam kartu, prošao granicu i sedeo pored izlaza za svoj let… Vreme je brzo prošlo, ali je umesto “boarding”, na monitoru pored izlaza pisalo da je let pomeren za 8:40h.. Meni to nije predstavljalo neki veći problem, iako sam znao da će me… >>>





