“Lagano umire onaj koji ne putuje,
koji ne čita, ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi…”Pablo Neruda

Više puta sam sebi obecala da zimi, na minusu neću ici severnije od Beograda/ jer sam letnje dete, i zimu mrzim!/ , ali put me je naveo da Novu 2008. godinu dočekam u Beču!
Naravno, nisam se pokajala.

Sigurna sam, da nigde kao na zapadu , ne možete da osetite tako intenzivno novogodišnju atmosferu…miris cimeta i peciva, punča i kuvanog vina, okićene ulice, raskošne jelke..sve to doprinosi da grad dobije jednu svećanu notu i da vas,bar za momenat, izmesti iz naših problema i strahova i nekako nas natera da se osećamo bogato, da trošimo, kupujemo, pijemo, jedemo, slikamo, obilazimo, kao da smo najbogatiji na svetu.
… >>>

05.06.2007.
Ispod mene oranice i rijeka. Ni približno lijepa kao Neretva, rijeka mog djetinjstva, ili Morača, sa kojom živim danas. Stariji gospodin na sjedištu do mog čita. Na prvi pogled izgleda obično. Moju pažnju privlače njegove oči dok riječi u knjizi prati s desna na lijevo. Izgledalo mi je neprirodno. Valjda zato što nikad nisam obratila pažnju na čitaoca arapskog pisma. Zatvorio je knjigu. Možda je osjetio da razmišljam o njemu.
Iz aviona nijedan grad ne izgleda kao grad. Sve liči samo na manju ili veću varoš. Pogledam povremeno kroz prozor aviona, nemam pojma da li je to pod nama Beč, gdje je naše prvo slijetanje. Na putu do Osla. Vidim mnogo razbacanih naselja i oranice. Uredno složene, u svim nijansama jeseni. Čovjek je zaspao. Onaj s knjigom. …Novo uzlijetanje. Oblaci, anđeoski bijeli, pamučno mekani, mogli bi me ubijediti da im povjerujem da neće popustiti ako im se predam. Poznajem i takve ljude.
20.45h


SLIKA: Pred slijetanje na aerodrom u Oslu
Na… >>>

Kako sam poslovnu vizu dobio veoma lako i bez gužve (poslovne vize se ne čekaju u istom redu kao i turističke), bio sam uveren da će mi put do Beča napokon predstavljati zadovoljstvo, i da neću pizdeti mnogo zbog frustracija koje svaki put imam zbog činjenice da živim u Srbiji… Vlasnik turističke agencije sa kojom smo sarađivali mi je bookirao kartu i leteo sam Jat Airways-om (čitaj: “poznati svetski brend”), a s obzirom da je mnogo jeftinija povratna karta ako uhvati i vikend, umesto da budem u Beču sreda-petak, ostao sam do nedelje, što mi je dalo šansu da vidim i grad, a ne samo da radim.
Let do Beča traje oko sat i po vremena, a kako sam kretao u 8:15h, na aerodromu sam, za svaki slučaj, bio već u 7h.. Čekirao sam kartu, prošao granicu i sedeo pored izlaza za svoj let… Vreme je brzo prošlo, ali je umesto “boarding”, na monitoru pored izlaza pisalo da je let pomeren za 8:40h.. Meni to nije predstavljalo neki veći problem, iako sam znao da će me… >>>