Imam sreće što moja ćerka deli moj entuzijazam kada su u pitanju posete muzejima, galerijama i istorijskim spomenicima.  Normalno, zato smo i odlučile da posetimo Gradski muzej Korčula.

Moj suprug više voli istorijske spomenike, i nije baš oduševljen muzejima, tako da je odlučio da preskoči ovaj obilazak.

Gospoša koja radi u muzeju je bila toliko prijatno iznenađena kada je da nije htela da nam naplati ulaznicu za nju. \"Kustos trenutno nije tu, ali će se brzo vartiti\", rekla je. Zašto li mi to zvuči toliko poznato? Počela sam da verujem da su kustosi uvek \"na nekom drugom mestu\", umesto tamo gde bi trebalo da budu, ili da izbegavaju MENE. :o) Bilo kako bilo, sve pločice sa natpisima su uglavnom sasvim dovoljne (mada nisam sigurna da li su tako opširne i na drugim jezicima, jer nisam obratila pažnju).

Praistorijska postavka se nalazi u prizemlju, u prikladnom kamenom enterijeru, koji stvara utisak pećine u kojoj su stanovali ljudi. Praistorijskih artefakata nema mnogo, ali su lepo izloženi i uglavnom dobro očuvani. Drugi deo prizemlja je posvećen arheološkim iskopinama iz doba Helenizma. Stari Grci su kolonizovali ostrvo oko 3. veka n.e. i tu su živeli zajedno sa starosedeocima, Ilirima. Pisani spomenik je Lumbardska psefizma (ploča sa natpisom) na kojoj se nalazi spisak kolonizovanih Grka i starosedeoca kojima su dodeljena imanja na ostrvu.

Prvi sprat je bio zatvoren zbog renoviranja, tako da nismo mogle da vidimo još arheoloških izložbenih primeraka.

Na ostalim spratovima smo videle postavke posvećene brodogradnji, pomorstvu i kamenorezačkim radionicama. Izloženo je nekoliko maketa brodova i čak i jedna maketa brodogradilišta, koja je mojoj ćerki bila veoma zanimljiva i jako slatka, tako da sam bukvalno morala da je odvučem iz te prostorije posle 20 minuta. Ostatak postavke predstavlja kuću iz 19. veka. Izloženo je mnogo predmeta iz svakodnevne upotrebe, od damskog nakita do lula za gospodu, kao i pisaći sto sa starinskim priborom za pisanje, starinski nameštaj i kolekcija umetničkih predmeta i dokumenata kulturnog nasleđa između 13. i 20. veka. Lepa postavka, koja vraća u neka davno prošla vremena i golica maštu da zamislite kako je sve izgledalo u to vreme. Očekujete da kada pogledate dole sa balkona (na koji, na žalost, nije dozvoljeno izlaziti) vidite ljude obučene kao Marko Polo koji šetaju Gradskim trgom. Tada se kustos bio vratio i rekao nam je da će nam se pridružiti na poslednjem spratu.

Poslednji sprat je za mene bio pravo iznenađenje. Moja prethodna poseta ovom muzeju je bila tako davno, da sam zaboravila šta se tu nalazi. Taj sprat je bio u manje-više originalnom stanju i očigledno je bio kuhinja. Bila sam zaprepašćena: zašto se kuhinja nalazi na poslednjem spratu? Kustos nam je objasnio da su do kraja 19. veka sve kuhinje bila na poslednjim spratovima, kako se misris hrane, ili bolje reći miris ribe, ne bi širio kroz celu kuću. Jadne žene su morale da se penju i silaze stepenicama da bi oprale suđe (pojedini sudovi su bili veoma teški), donele vodu za kuvanje, drva za potpalu i hranu za kuvanje. Pošto su insistirali na autentičnosti prostorije, većina kuhinjskih spravica nema natpise, pa je bez kustosove pomoći nemoguće zaključiti čemu su služile. Sa svih strana su nas okruživali kameni zidovi, sa jednim jedinim prozorom srednje veličine, tako da je unutra bilo prilično mračno. Ali pretpostavljam da je veliko kameno ognjište, ut sveće, davalo dovoljno svetla noću. Nikako nisam uspela da shvatim kako su provetravali ovu prostoriju, ali nisam htela da postavljam tako glupo pitanje. Za mene je ova kuhinja bila najupečatljiviji deo ovog muzeja. A onda sam shvatila da smo zaboravile da ponesemo foto-aparat!

(Ovaj tekst je prevod mog originalnog teksta na engleskom jeziku, koji se nalazi na drugom turističkom web portalu)

NEKOLIKO KOSRISNIH INFORMACIJA:

S obzirom da je Korčula (grad) mala, a većina atrakcija se nalazi unutar zidina Starog Grada, nije problem pronaći bilo šta, a naročito Gradski muzej, koji se nalazi na trgu Pjaceta, nasuprot crkvi. Stari grad ima samo dva trga, i oba se nalaze pravolinijski od glavnog ulaza, čije veliko stepenište vodi kroz kulu Ravelin. Sve je nalazi na udaljenosti dužine jedne kratke šetnje.

Ulaz u Muzej košta manje od 2 Eura, tako da je to i više nego povoljno. Radi poređenja: ulaz na vidikovac sa vrha Ravelina košta više.

Putopis napisao merkat