Na put smo krenuli u siječnju. Snijeg, magla, hladnoća, kiša, tmurno nebo i ne baš pretjerana želja za sjedanjem u avion i putovanje na istok. No, bilo kako bilo glupo bi bilo ne ići, te smo krenuli prema Beču. Letjeli smo turskim čarterom, i moram priznati da su i “air tete” i tursko gostoprimstvo već na samom putu došli do izražaja. Prvo ugodno iznenađenje.
Destinacija nam je Antalya. Turski biser mediterana, domovina naranče. Antalya je omiljena destinacija Rusima i Nijemcima, te mi je bilo jako drago što smo se uputili van sezone jer svi ti silni turisti uništili bi onaj bliskoistočni filing. Turska, odnosno azijski dio Turske kojeg nazivaju Anatolija ulazna su vrata u Aziju, te bliski istok, koliko zemljopisno, toliko i kulturološki.
Naš prvi hotel bio je u gradu Gyonig, 5 kilometara sjeverno od “grada hotela i resorta” Kemera. Ugodno smo se iznenadili smještaju, pravih 5 zvjezdica za prihvatljivu cijenu, samo je nedostižan san naše turističke ponude. Gyonig je omanji gradić, turistička… >>>

Jedini grad u Iranu koji nema zvanican turisticki biro je Teheran.Verovatno zato sto nema nekih znamenitih zdanja osim prelepih trgova sa spomenicima ajatolaha Homeinija,Mudaresa,…Ruska i Jermenska pravoslavna crkva su nasle svoje mesto u ovom 14-to milionskom gradu.
Pre setnjeTeheranom svratili smo na kaficu u ambasadu SCG,gde smo procaskali sa Milosom Vasiljevicem I.savetnikom i Predragom Ljubenovicem 3.sekretarom ambasade.Dobili smo savete da budemo jako oprezni pri fotografisanju pogotovo u Teheranu,ima dosta “zabranjenih” mesta pored lepih zdanja.Zene,vojsku i policiju je narociti zabranjeno slikati.Na Bazaru da zaobilazim deo za prodaju ptica,iranci su veliki ljubitelji ptica,iz Pakistana je dosla “pticija groznica” pa je preko Irana presla u Tursku de je napravila pogrom na farmama kokosaka.
Teheran je prestonica biznisa i politike,na svakom koraku su ogromni poslovno-trgovacki centri centri i banke.Poznat je Teheranski univerzitet,gradi se dzamija sa dva ogromna minareta koja ce biti najveca u Iranu.Svaka… >>>

Na rubu pustinja Lut i Kavir, zoratrustrijanske izbeglice 643. godine pre nove ere osnovale su naslje koje je danas preraslo u gradic Jazd. To naselje je pod imenom “Tornjevi tisine”,danas pod zastitim UNESKA, prvo klimatizovano selo. Tornjevi su prikupljali svaki dasak vetra i uvlacile unutar podzemnih prostorija radi rashladjivanja..
Ovo naselje osim naucne i istorijske tajne cuva jos jednu tajnu, ljubavnu. Ona dvadesetogodisnja lepotica Semira student engleske knjizevnsti u Sirazu a on Ali dvadeset sedmogodisnji advokat, sada polaze ispit za 1.klasu. Njihovi roditelji im ne dozvoljavaju, zato ljubav mora da bude tajna. Vidjaju se na mestima gde dolaze uglavnom turisti. U “Tornjevima tisine ” na rubu pustinje su najlepsi zalasci Sunca, ali kada nemaju vremena vidjaju se u gradu, u muzeju “Aleksandrov zatvor”, koji je dosta… >>>

Od dolaska Islama na ove prostore, oko 3. veka nove ere u vreme vladavine Safavija, Esvahan je 500 godina sa manjim prekidima u tri perioda bio prestonica Irana. Velelepne i ogromne džamije, trgovi, mostovi su rekonstruisani i spremni za turiste. Po nekim procenama 500.000 turista godišnje poseti Esvahan. Svi veliki samiti muslimanskih zemalja i seminari održavaju se u ovom dvomilionskom gradu.
Masud Hamze, naš domaćin, 45-togodišnji nacionalni heroj iransko-iračkog rata, jedini je od tri sina porodice Hamze preživeo rat. Taj aplinista nas je u srž iranske zajednice, porodicu. To ne nudi ni jedna turistička agencija na svetu.
Turista je ovde svetinja, ali postoje neki kodeksi ponašanja pogotovo sada u vreme Ramazana. Žene obavezno nose marame na glavi osim dok su u hotelskoj sobi, kratke pantalone i šorcevi su zabranjeni. Isto je i sa jelom i pićem, sve van sobe je zabranjeno ali neće vam zameriti ako pojedete neki “sendvičić” ili popijete neki sok. Nije lako obići Esvahan na prazan stomak. Sve je… >>>

Najvece,najlepse,naj,naj ulice u Iranu zovu se, ne po ratnicima, verskim i politickim vodjama, nego po pesnicima. Hafez najveci iranski poeta svih vremena, Ferdusi iranski Homer, Sa’adi .

Grad zaljubljenih Siraz,iz njega je potekao Hafez a tu je i sahranjen.Hfezov mauzolej,mesto gde dolaze zaljubljeni,oni koji vole a i oni koji imaju ljubavne probleme. Ako imas ljubavnih problema uzmi bio koju zbirku hafezovih pesama nasumice otvori stranu i procitaj pesmu, ona ce ti dati odgovor kako da resis ljubavni jad. U okviru mauzoleja je teatar i cajhana.

Karim-kanova citadela cini centar Siraza, dvomilonskog glavnog grada Fars provincije. U okviru citadele je hamam i muzej sa fotografijama iz tog vremena.
… >>>

Sawadika! (ili ti pozdrav, bok, ciao, haj..etc)
Teško je ne nasmiješiti se kad mi netko spomene Tajland. Ne zovu je uzaludno *zemlja smijeha*. Čim smo sišli iz aviona i pogubili se na divovskom aerodromu u Bangkoku bilo je jasno da ovdje ne vlada ona zlovoljnost kao na našem Starom kontinentu. Svi, ali baš svi tajlanđani se smiješe.
I to nije zato što su napušeni, ili zato što su se upravo dobro poseksali, ili su dobili na lotu - ne. Oni jednostavno znaju da smijeh liječi sve, pa tako i siromaštvo u kojem žive. I ne bune se. Dapače, iz svojeg svijeta kradu samo sretne trenutke, one male slatke stvari na koje mi zapadnjaci tako često zaboravljamo ili ih jednostavno ne primjećujemo.

Njihove kuće nisu kao naše, niti su smještene na proplancima gdje bi ih neki tamo tsunami mogao poslati na vječni počiinak. Male zemljane kuće dovoljne su da bi u njoj… >>>

Bila je sreda 22.08.2007. Avion za Antaliju je trebao da poleti u 12h.Stiže nova vest,poleće u 16h.Nije problem,ona pozitivna trema koja me drži pred svako putovanje je jača od nervoze i pomeranja leta.Stiže nova vest.Let je u 18h.Hmmm…Idem sa malim detetom od 11 meseci,njemu već nije svejedno…a ni meni.Stiže poslednja potvrda…avion poleće u 20 h!!!U meni počinje da se javlja sumnja,hožemo li u opšte poleteti…U 20:20 se ukrcavamo u avion…konačno…klima ne radi…pakao u avionu…oglašava se pilot,zbog kvara na motoru,ajmo svi napolje dok se ne popravi…opet cimanje,deca plaču,opšta histerija.Konačno smo poleteli u 22h.Taman kada smo mislili da je načim nevoljama kraj,one tek krežu…
Stižemo u Kemer u 02,00h po lokalnom vremenu.Vlaga,ne može se izdržati…
Ujutru kreće iznenadjenje za nas…hotel prodat kao hotel sa 4 zvezdice u stvari ima 3 jer je četvrtu izgubio pred početak sezone.Hotel se zove Rose Beach… >>>

Gledajući tipične slike iz Goe, čovek iz naših krajeva i naših životnih uslova ne može a da ne pomisli da je jedini način da se takvom raju približi instalacija skrin-sejvera napuštene plaže sa jednom palmom po sredini u sred tirkiznog okeana. Ipak, Goa je raj koji je prilično dostižan, čak i za mnoge od nas, i to u ovom životu.
Goa je nekadašnja portugalska kolonija, danas deo Indije, na zapadnoj obali indijskog potkontinenta koju zapljuskuje Indijski okean. Bila je pod portugalskom kontrolom preko četiri veka, od kada je Vasko de Gama otkrio Indiju, pa sve do 1961, čak četrnaest godina pošto su Englezi otišli iz ostatka zemlje i pošto je Indija proglašena nezavisnom državom. Čak i tada Portugalci su Gou napustili nevoljno, takoreći isterani su silom. Tako dug portugalski uticaj je učinio da je Goa i danas jedinstvena u Indiji, ne samo po tome što je većina stanovništva hrišćanske (katoličke) veroispovesti, već i po svojevrsnom liberalnom duhu i spontanoj naklonjenosti lokalnog stanovništva posetiocima iz drugih delova sveta, bez uzurpacije i ponekad naporne fascinacije koju će turista često osetiti u drugim delovima zemlje. Uticaj kolonizatora… >>>

Sakriveni duboko u zagrljaj misticnog sveta na legende,mitove i epove za maharadze,za prekrasne princeze tamo vas ocekuju Visku,Brama,Siva i Kali.Indija i Nepal jednih od naijnteresantiniih putnickih destinacija u Aziji mogu vam puno sto da ponude da vidite i da se odusevite od prirodne lepote i kulturno i duhovno bogatstvo.Ono sto vam mogu da preporucim da vidite je zaista previse ali jedna turisticka programa obuhvata ono sto je nabolje pa zato cu da odvojim samo oni stvari koi su tako reci”najbitni” ili bolje receno interesantni da se vide.
Naravno pocevsi od glavni grad Indije,New Delhi jedan je dan preamalo da uspesno i celosno pregledate sve sto je zanimljivo.Interesantni i po svome duhovnom no i arhitekturnom znacenju su par impozantne gradbe koje ovom gradu daju jednu zaista vekovnu istoriju kao duhovni i kulturni centar Indije.Ovd bi ste trebali da posetite Qutab Minar , Lakshiminarayan-poznati Hindu hram,Pretsednicka Palata,Crvena Tvrdzava,a morate posetiti i Raj Ghat… >>>

U ovoj zemlji milijun ljudi manje-više ne predstavlja značajnu razliku. * Otiđite do jednog od naših shopping centara i slobodno možete reći da ste posjetili Istanbul s putnom agencijom! * Svakog dana na ulicama Pekinga prometuje oko 7 milijuna bicikala. * Teškom se mukom uspinjemo nejednakim kamenim stepenicama kako bi «doživjeli» jedno od svjetskih čuda- veliki Kineski zid. Dok ga još ima… * S jedne je strane prisutno blještavilo, čistoća i mir, dok se odmah iza ugla krije jad i bijeda. * Svi kuhaju u jednom zajedničkom loncu na ulici, toaleti su javni, isto tako i tuševi, a turiste oblijeću starci, majke, djeca, invalidi… * Vraćamo se u naš velegrad i shvaćam kako je lijepo biti ponovno kod kuće!
Prilikom posjete našeg (hrvatskog) predsjednika Kini domaćin je, uz ispriku, pitao koliko naša zemlja ima stanovnika. Predsjednik je spremno odgovorio: «4 437 460». Nakon te konstatacije jedan od članova kineske delegacije dobronamjerno upitao: «Pa zašto niste svi došli?!»
Stara šala koja je zapravo vrlo realna!… >>>