Nisam mislila ovo da kucam, mrzelo me, iskreno
ali sad kad sam posteno raskrvarila ruke na cadjavu siljatu lim\kozuru ovdasnjih mrsavih pecenih kestenova, osecam da moram… da moram makar da pomenem KAKO BRE to TREBA! da izgleda, kako to izgleda na sokacima Istambula
U oktobru
razjapljeni debeli kestenovi, istureni iz ljuske svaki kao da skoljka nudi svoj biser, mirisu tako da skoro mozes da pipnes, u kruznim limenim sudovima, izbusenim na dnu,da ih lepse ogreju komadici uglja, slozeni kao da tamnoputi prodavac na meru( a zaista meri sa apotekarskom preciznoscu) trguje suvim zlatom a ne pitomim kestenjem
Tramvaj posred njihove kao Knez Mihalove,mili sporo kao da je jedan od uzurbanih prolaznika,dok se krece prati zakonitosti pesaka, zastajkuje, probija se kroz guzvu kaldrmisane ulice
Turski nacionalni ponos dosta napadan za nekog sa ovih prostora jer sve je zatrpano turskim zastavama, ne mozes da okines fotku a da ti ne pojedu pola kadra no dobro- nedavno im je bio dan republike
Predvece mirisi finih cigara, raki, meze
I sve je to super, ali nigde ne mozes da sednes rado, ne umem da objasnim, ali je cena hrane i to sto iznesu pred coveka u zaista uvredljivoj disproporciji
Nastranu sto prave klopu koju mozes dobiti i na prekonedeljnom rucku kod mame koja je pri tom zaposlena u drzavnoj firmi
Ok, ima i pristojnih fancy restorana, korejski, italijanski, fusion, ali to je globalizacija i toga takodje ima kuci, i nisi po TO dosao u Stambol
Opet, kada se najmanje nadas, u vijugavom sokaku gde zene sire ves i vulkanizer se naslanja na bakalnicu, zazvece stakla i zadrhtis malo i od vecernje hladnoce a malo i sto covek sam, u pustoj perionici vesa, jedinoj osvetljenoj sa te strane ulicice svira sitar i prodorno peva sam za sebe od sete, cega li vec ne znam
I Allah akbarX4 sa vitkih minareta sto preboji svaki zalazak sunca uskovitlanim jatom golubova koje pokrene sa trga
Pa Aja Sofija, nemarno iskucani krstovi sa mermernih ograda, dramatican suspens na ulazu u Aju, stari majstori arhitekture kojima je konstrukcija kupola ocito bila maternji jezik i sada te drma bogougodno strahopostovanje bez obzira sto se bog sto je obitavao tamo sada iselio
Plava dzamija, stvarno dobar osecaj hodanja po kvalitetnom tepihu
Ulicni prodavci djevreka, dagnji
Dagnje su jedan od biohazarda koji se prosto mora probati, drugi su cufte od sirovog mesa uvaljane u sveze zacine
Bosforska obala, sendvici ribarski, voda koja vri od tumbanja talasa o nepravilnu obalu, meduze kao velike plasticne kese, ribe koje se uvijaju kao klupko kratkih crva o koricu hleba koju bacis
Usred bosfora kula,mali zamak, ne mozes joj prici sa kopna -sada kafic, ranije je o njoj visio debeli lanac koji je zagradjivao ulaz u bosfor eeej koliki je to lanac bio kada je zaustavljao borbene ladje on sam
U muzeju je#@te surovo oruzje buzdovan sestoperac-live, neka brutalna maceta li je handzar li je ne razumem se najbolje ali sa DVA siljka na vrhu, pa tako isto neka alatka ubojita sa svrdlom, vise lici na stolarski arsenal no na svijetlo oruzje odmah se setih “a predame staju redom preci moji, mucenici stari i junaci koji umirahu cutke na strasnome kolju” od Rakica(valjda) parce pesme
Samo nabijanje na “kolje”dobija potpuno novu dimenziju kada saznas da im se svako petljanje oko analnog otvora navodno kosi sa verom- tako da, sem sto te usmrti groznom i agonizirajucom smrcu, pride te i ponizi pred bogom
Anonimna dzamija gljivasto klobukstog izgleda,gljiva mislim da je muhara ima takav slican torzo, pa dzamija najpre lici na jednu golemu takvu i gomilu cerki pod klobukom njenim gde klosar, go ispod pasa, koristi cesmu za licnu higijenu u pustom dvoristu, a dzamija PRELEPA
Potom, prolazeci pored nekih nakicenih zidova neke od dzamija,pitamo “sta je to?” lokalac ce samo “i dont know”
“ali ali its beautiful!!!!!”
smekerski se nasmeje, krnjavi zubi i zizak u ocima
“turkey is beautiful”
vaistinu.



(prosečno: 3.25 od 5)




18. decembar 2007 u 18:40
Moze se u Istanbulu sesti rado na klopu, za manje pare nego ma gde u Beogradu. Svuda ima restorana koji prodaju gotova jela: razne cufte, testenine, sarmice od vinove loze, dzigerice, salate, mezetluci svih vrsta, sokovi, ajran, voca i slatkisa, ma svega ima, i to je tradicija koja je u Turskoj stara vekovima…Zapamtite sta vam kazem, putnici, u svakoj zemlji u kojoj je gorivo pre elektrifikacije bilo skupo postoji tradicija javnih restorana i u njima necete pogresiti!
Dakle, pokazete na gomilu sa tanjirima i Turcin vam da jedan, ili jos bolje dva, jer Turcin ne jede velike porcije. Za ekvivalent od oko 500 dinara mozete se stravicno najesti, i to gde - na samom Istiklal Cadessi, u najskupljoj zoni Stambola! Nema alkohola, a pusi se ako restoran (a obicno ima) vise od jednog sprata, i tada se purnja gore, gde se ne drzi hrana.
Buyrun!
8. april 2008 u 20:04
ma sexi