E,da jedna je stvar kada odete negde, kao turista po prvi put ili odlazite cesce , ali opet kao turista u posetu nekome ko zivi u tom gradu.A sasvim je druga situacija kada treba da pisete o gradu u kojem zivite. Sve mislite , ta svi znaju o Beogradu, sta ja sad tu da filozofiram.
Mozda ce ga ipak bolje i verodostojnije opisati neko sa strane , ko dodje u posetu. Neko kome su samo ostale one vizuelno-emocionalno-dozivljene slike , bez tricavih traceva, losih delova, ozoglasenih kafica, beskorisnih ljudi, zagadjenih reka, neljubaznih osoba….
Ipak , svako ima pravo na svoje misljenje.
Cesto mi je zao sto slabo ili retko pricam o svom gradu prijateljima koji dodju sa strane.Tek kada mi ti stranci u ovom gradu, skrenu paznju na pojedine lepote, “usudim se” da hvalim!
Negde sam procitala da covek mora biti otvoren za promene ukoliko zeli da mu zivot bude ispunjen i da barem jednom godisnje treba da ide negde gde nije bio nikada pre.
Znam mnoge koji zive u pojedim delovima grada Beograda a da nikada nisu bili na Adi, na Uscu, na Avali,da nikada nisu usli u hram Sv.Save, da nikada nisu probali najbolji( po meni) sladoled u gradu , pocetak Sremske kod SATA…
Ali, zato i postoji gdestinacija da nas informise, zaintrigira, nauci, natera da nesto posetimo…( nisu mi platili da ih reklamiram, majke mi!). I ja bih sama volela da mi neko preporuci neko mesto u gradu gde nisam bila!
Dugo je bio raspisan konkus za simbol Beograda, kao da on ne postoji! Mislim da 88% od nas pomislimo na Pobednika na Kalemegdanu kad kazes Beograd! Pa onda, na Kalemegdan globalno, pa na Adu, reke Savu i Dunav, vrapce…
Mozda neko pomisli na zoloski vrt ili Tasmajdanski park, zbog pozicije.
Ma, kad bolje razmislim najbolje bi bilo da napravim mojih top 10 u Beogradu, tako cu se i sama podsetiti sta volim u svom gradu! Dakle:
1.Makiska strana jezera Ade, setnja oko jezera, nescafe u jednom od kafica , mozda i voznja vozicem …
2.Kalemegdan, setnja do Pobednika, pogled na reke, Nebojsinu kulu. Sv. Petka , koja nosi neki neverovatan mir.Zo vrt i retko bilje po parku, ili obilazak brodom , pa sve to sa strane reke…
3.Skadarlija, kaldrma i tako, kao da je vreme stalo…ipak, lepota devojaka vraca vas u stvarnost…ziva mizika iz kafanica, i ono prelepo visece cvece ispred SESIR MOJ, zatim kuca Djure Jaksica itd.
4.Tasmajdanski park, centar, ziv, radostan uz crkvu Sv.Marka, nosi pecate naseg odrastanja, predaha, legende,i simbolicki nazin kafane POSLEDNJA SANSA…
5.Kazu da je svaki grad lep leti..pa dobro, moka kafa u nekom od Grineta prijace u svako doba, ili moka u Coffe dreamu na kraju Kneza!Odlican espresso je u Bircaninovoj jedan od kafica..cini mi se bas onaj preko puta nemackog konzulata, a nije los ni u Alo-Alo pizzeriji , u Svetozara Markovica ili kako se vec danas zove ta ulica…jeste, kafedzija sam pravi , OBOZAVAM kafu i vrlo mi je bitno kako je napravljena, servirana, kada je donesena( nikako hladna!) i da li je uvek dobra! Odlican espresso je u kafe Diplomat( Strahinjica bana), prvo je odlican ukusom, serviran u malim tankim soljicama za espresso, na srebrnoj tacni uz srebrnu kasicicu, uz malenu crnu cokoladicu ili keksic.E, sada ce neko da kaze ova preteruje..samo da vam kazem, italijani su odlucili da zastite espresso kao svoj brend, zato sto ne zele da se svuda po svetu prave svakave kafe i kopije tog istog espressa. Bravo, italijani!
6.Vracam se u Beograd, dakle, sledece mesto je jedna divna, mirna crkva Sv.Lazara odnosno sv.Mine koja se nalazi na Zvezdari.
Zasto? Onaj ko zna oticice tamo i znace zasto spominjem bas ovu crkvu…
7.Neizbezna je poseta Avali. to je kao da covek nema detinjstvo.Avala je detinjstvo Beograda.Kako? Lepo, jer svi mi imamo uspomene sa te Avale iz detinstva..nemojte dozvoliti da i vasa deca nemaju isto..nema veze sto nema tornja, bice opet…
8.Pecat Beogradu daju i dogadjai, bio to FEST, BITEF, ili BELEF, festival piva,koncert Brajan Ferija ili Paco de Lusije, ili bilo koji drugi koncert, desavanje , otvaranje izlozbe ili sama akcija DAJTE KRV na Trgu Republike, u Beogradu je zivo..trenutno je izlozba cveca kod Doma Sindikata, pa svratite..
9.Svakome od nas pecat nosi i sam kraj u kojem zivimo ili smo rodjeni i odrasli, skola, prijatelji, parkic gde smo se prvi put poljubili ili gde smo se skrivali kad pobegdemo sa casa..Ili fakutet i okolni kafici, biblioteke..Moje najlepse doba zivota je studenski zivot, Filoloski fakultet i okolina setnja Knezom do Gradske biblioteke i kafa kod Inexa, knjizara Plato i koncerti na Kolarcu..Nekome je i Znak pitanja, najstarija kafana u gradu ili unikatnost Zemuna, i vecno pitanje da li je deo Beograda ili ne?
10. Jeste, nisam spomenula te famozne splavove, nocni zivot, i silikonsku dolinu, motoriste oko mosta ili vec sta…Sad sam ih spomenula. Jel ok?
Meni je vaznije da spomenem predivne drvene kucice na vodi koje kao iz bajke plutaju oko Save i u kojima po velikim gradskim vrucinama i usijanom betonu, uspevamo da pronadjemo ono malo raja, kao parce mora u Beogradu, oazu mira, druzenja i smeha..ali to u nekoj drugoj prici.
Dosta je i ovo za jednu razglednicu iz Beograda!
Odštampaj članak






20. October 2007 u 15:11
Bravo. :))
21. October 2007 u 18:27
I ja sam pisao o Bg-u, a vidim da nam se Šansa i još ponešto poklopilo
22. October 2007 u 13:32
Da, videla sam tvoj prikaz “Beograd MUST SEE”. Moram priznati da me je on i inspirisao na priču…jedino je izložba cveća iz moje razglednice “obajatila”, al dobro danas je poceo sajam knjiga, pa podsecam!
Nije lose ni u SIMEXU/ispod Mostarske petlje/ petkom ODJILA a subotom Nada Pavlovic, ko voli naravno.
A od skora “provaljen” “MARSHAL PUB” iza Doma Vuk Karadzic ili iza Više ekonomske, mesto totalno opusteno uz jazz..naravno, ko voli, može se pojesti i fina pizza, popiti piće …
24. October 2007 u 19:01
Nisam bio na Odjili, a verujem da je extra… a sajam knjiga je nesto sto ne treba propustiti (valjda cu uspeti i ja da odem)
29. October 2007 u 13:50
prelepo napisano… citam i po ko zna koji put borim se da se suza radosnica oku ne otrgne… sta cu kada svaki put kada se Beograd spomene ili o njemu nesto ovako lepo napise jos vise ga volim… da volim Beograd i srcem i dusom… i vrlo cesto imam obicaj da kazem ” mnogo je lepih mesta na planeti Zemlji ali samo je jedan lepi beli grad BEOGRAD”…
P.S. rado bih ti poslala svoju “pricu” o Beogradu iskazanu slikom i muzikom ali ne znam na koju e mail adresu. ako si zainteresovana, pls let me know. jos jednom svaka cast i pozdrav od jos jedne male plave :)
29. October 2007 u 14:02
zapravo mozes pohledati i na you tube sajtu a zove se “Belgrade by TAI”.
http://www.youtube.com/watch?v=xuw66UPUw2A#GU5U2spHI_4
jos jedan pozdrav
30. October 2007 u 16:41
Za Tai, za jelenaartpoezija i za sve koji me citaju:
Hvala od srca na pohvalama!
Svaka čast / Tai/na fotografijama na youtube! Naravno da sam pogledala.
Posalji svoju pricu o Beogradu ovde,na gdedestinaciji, pa da svi citamo!
Pozdrav svima
1. November 2007 u 20:34
Sjajan tekst. Zelim samo da dodam da je najlepsi pogled na Beograd nocu sa autoputa kod VML. Ako se ikada setite a dolazite u Beograd po mraku iz pravca Nisa - obratite paznju. Sve se vidi kao na dlanu. I Hram, i Sajam, i Kalemegdan i kapije Beograda, a kroz sve to vijuga autoput kao zlatna reka…
4. November 2007 u 14:15
Bravo mala plava… Lep je nas Beograd! Uvek je divno vratiti se u njega sa dalekih putovanja. Covek ipak mora imati svoj dom.
Ima toliko toga jos u Beogradu. Zaboravila si Kosutnjak, koji uz Avalu predstavlja najlepsu sumu Beograda. Ne park, vec sumu, onu pravu. Tu je i Topcider, najstariji park u Srbiji, a mozda i sire. Njega je jos Milos Obrenovic 1800 i neke posadio i uredio. Tu odmah pored je i Hipodrom. Sada doduse nesredjen ali se nadam boljim danima. Rekoh, puno je toga…
Pozdrav
30. November 2007 u 12:09
Zaista lepo, ali nije dovoljno, jer recima je nemoguce opisati dinamiku i energiju Beograda. I ima jos toiliko prelepih mesta i arhitektura koja pleni i oduzima dah, tako da bi trebalo jos 100 blogova, pa ni onda nisam siguran da bi bilo dovoljno mesta da se opise nas predivni Beograd.
20. March 2009 u 15:18
Svaka cast za prvo za ovaj sajt, koji je prava mala riznica lepih putopisa, i još više svaka čast za ovaj članak o Beogradu. Mnogo ljudi, sve živeći u njemu svaki dan i svaki minut žureći negde ili brinući svoje brige, zaboravlja koliko je ovaj grad divan, koliko ima lepu istoriju, i puno puno mesta kojima možemo biti ponosni. Imam sreću pa od malih nogu imam nekakve familije iz inostranstva koje dolaze da ga posete… tako da smo odmalena naučili da ga cenimo… ali toliko je onih koji ga ne vide! A šteta… sa novootkrivenim delovima Kalemegdana, sa svim tim divnim muzejima, parkovima… imamo toliko toga da pokažemo… a šta je sa malom šetnjom Kosančićevim vencem, ili švrljanjem po Skadarliji, sada, dok još u njoj nema onoliko ljudi? I zašto ne napraviti mali obilazak brodom… ili već sad isplanirati odlazak na Svibor, u junu, kada Kalemegdan ponovo živi u ritmu Despotovih ratnika?
Bravo za članak i hvala :)
Carine
9. January 2010 u 0:12
Stajali smo godinama u redovima za vize…jurili pozivna pisma, povoljne karte, blize i dalje rodjake koje bi smo posetili, kako bi , barem, malko, izasli iz ove nase zemlje…a zapravo, sam grad u kojem zivimo ne poznajemo, ne dozvoljavamo da ga upoznamo..jos su nam mnoga mesta strana, jos mnoge legende nismo nikada culi… hvala onima koji su stvorili ovaj sajt :)