Kao da ste kročili u jedan drugi svet, onaj iz mašte. Nije ni kao Diznilend u Parizu ili Americi. Jedan mali, minijaturni a ceo svet!

Minimundus je park kao iz bajke ili naše mašte gde su se našle tvorevine različitih epoha, naroda, kultura ili religija. I sasvim mirno stoje, spokojno i nestvarno kao na ničijoj zemlji umanjene crkve, džamije ili sinagoge, sklupture, kapije, zadužbine bilo koje religije!Velike jer su pune srca i ljubavi od strane ljudi koji su došli na takvu zamisao da spoje sve ove različitosti na jednom mestu.

Kao da vam je neko nekim čudom smanjio svet oko vas… >>>

Poslovno putovanje u Podgoricu, po ko zna koji put, i uvjek pozitivno iznenadjena. Iako lokalni gradjani skreću pažnju na negativnosti, uglavnom mi se dopalo mi se ono što vidim. U ovom postu nešto o najnovijim gradjevinskim poduhvatima u Podgorici.
Zgrada Maxim…. rijetko kada vidim dobro riješen ugao. To i jeste teško, ali ne vidim zašto je u ovom slučaju arhitekta odlučio da pokaže svoje znanje kako izgleda presjek dva valjka. No možda izvedeno i ne liči projektu… često je tako. Krila objekta izgledaju sasvim ok, čisto i jednostavno. Nadam se samo da stanari neće zatvarati terase.
Zgrada T-Com i Hypo-Adria Banke. Meni se lično ne svidja, no proporcionalna je i ne izgleda ružno. Ne barem dok je još nova i čista. Pomalo ne kontam ove brisoleje na vrhu objekta, koji sigurno ne štite dovoljno od paklenog Sunca, te su tu čisto estetski. Prizemlje lijepo sredjeno, dopada mi se fazon sa rozim kockama koje vise po T-Com standardu. Preko puta - poslovnica Telenor_ProMonte, i veliki poster preko cijele… >>>

Po meni, reč moć je veoma diskutabilna reč.Moć kao pridev od glagola moći/ ja mogu, ti možeš…/Nije moć imati atomsku bombu ili najviše stanovništva na svetu, a gladovati. Nije moć ni biti jak fizički i širiti strah.Nije moć voziti tatin džip ili oterati nekog…nije moć biti diktator niti samo nositi poznato prezime.

Zapravo, ja sam mišljenja da moć ima i boju i miris i ukus, ima brzinu i ležernost i udobnost. I da se najbolje ogleda u auto-industriji.Pre svega, grad koji svojim prizorom odaje veliku moć, domaćin je jednom od najpopularnijih sajmova na svetu-sajmu automobila u Frankfurtu.

… >>>

Nešto iznad Minhena, 200 km severnije na putu ka frankfurtu nalazi se predivan grad, znatno mirniji i pristupačniji Nirnberg.

Usput ćete biti iznenadjeni čistim putevima i automobilima, ljubaznošću nemaca i prepoznatljivost poreklo naših ljudi. Interesantno kako u Nemačkoj ima najviše turaka i “naših” a opet je sve čisto, disciplinovano , uređeno, pravila se poštuju..verovatno su kazne velike!

Malo poznat a interesantan po istoriji i lepoti, grad Nirnberg nudi vrlo pristupačne cene noćenja i kompletnog boravka.
Moja preporuka je iz lanca hotela Deraghotelandliving, hotel Massimilian, koji je na 10 ak minuta od centra. I sam je zapravo u centru, nešto kao Slavija kod nas u Beogradu.
… >>>

Moja priča će imati retro prizvuk, jer se desila 1991. g. Prošla je godina dana od završetka fakulteta, došlo je leto i pala je odluka da se letuje u Palmi na Majorki. Podsetiću vas, bila je to ona godina kad ste sebi mogli priuštiti takvo letovanje i da vam još ostane para kad se vratite kući do sledeće plate. I, nažalost, bio je to trenutak početka raspada Jugoslavije. Početak je jula, Slovenija se otcepljuje, JNA šalje tenkove mladih vojnika sa naoružanjem bez municije u tu republiku, a mi se spremamo za more. Za svaki slučaj zovemo agenciju, kažu, sve je u redu, ide se.
Zaobilazimo hrvatsku teritoriju, letimo malo duže. Prvi koraci pri izlasku iz aviona obeleženi su sevanjem blica. Tako to rade u svetu - vid borbe protiv terorizma (da postoji dokument o svakom ko je sleteo na teritoriju), ali i turizam, jer na izlasku iz zemlje ćete svoju fotografiju moći da kupite na aerodromu. Potom je usledio blagi šok - niko nas ne čeka, jer su veze sa Beogradom već tri dana u… >>>

Kao da reputacija koju ima nije bila dovoljna, ovogodišnja proslava je na svim medijima najavljena kao “jedinstveni spektakl koji ne smete propustiti”. A mi, kao da nismo već danima planirali da vikend provedemo posvećeni isključivo proslavi ovog praznika, uputili smo se laganim koracima ka centru. Pomenuti spektakl, koji je kasnije proglašen za najveću proslavu St.Patrick`s day - a u Londonu do sada, priređen je na tri atraktivne lokacije u gradu uz brdo festivalskih atrakcija koje smo redom posetili.

Tako je naša grupica prvo naišla na performanse uličnih zabavljača koji su opšte raspoloženje pojačali cirkuskom atmosferom. Ubrzo smo se suočili i sa, po dobrom glasu, nezaobilaznim festivalima tradicionalne hrane i pića da bismo skoro do početka parade pažnju usmerili na zajednički koncert trenutno najomiljenijih bendova u Irskoj.
… >>>

U ovoj zemlji milijun ljudi manje-više ne predstavlja značajnu razliku. * Otiđite do jednog od naših shopping centara i slobodno možete reći da ste posjetili Istanbul s putnom agencijom! * Svakog dana na ulicama Pekinga prometuje oko 7 milijuna bicikala. * Teškom se mukom uspinjemo nejednakim kamenim stepenicama kako bi «doživjeli» jedno od svjetskih čuda- veliki Kineski zid. Dok ga još ima… * S jedne je strane prisutno blještavilo, čistoća i mir, dok se odmah iza ugla krije jad i bijeda. * Svi kuhaju u jednom zajedničkom loncu na ulici, toaleti su javni, isto tako i tuševi, a turiste oblijeću starci, majke, djeca, invalidi… * Vraćamo se u naš velegrad i shvaćam kako je lijepo biti ponovno kod kuće!
Prilikom posjete našeg (hrvatskog) predsjednika Kini domaćin je, uz ispriku, pitao koliko naša zemlja ima stanovnika. Predsjednik je spremno odgovorio: «4 437 460». Nakon te konstatacije jedan od članova kineske delegacije dobronamjerno upitao: «Pa zašto niste svi došli?!»
Stara šala koja je zapravo vrlo realna!… >>>

Grčka, 15 dana u izvansezonskoj ponudi, za 3.500 kuna, ideja je koja mi je na prvi mah zazvučala toliko primamljivo da sam je smjesta prihvatila. Pogotovo što je odredište bio otočić Santorini, koji ne poznaje kišu, a o kojem već godinama kruže priče da je mjesto s najljepšim zalaskom sunca. Očaravajuće mjesto na otoku, pitoresknu Firu, do sada sam vidjela samo na razglednicama i kojekakvim televizijskim reklamama. Predivne, klisure i oči-bole-bijele boje kućice s terasama što su kao isklesane u golemim stijenama, na taj su otok posljednjih godina dovele i elitni turizam zbog kojeg samo jedno noćenje u pojedinim ekskluzivnim apartmanima stoji i 10.000 eura. Stoga ne iznenađuje da smo upravo tamo naišli i na foto session s Playboyevom zečicom u glavnoj ulozi. Ipak cijene pića i hrane u osnovi su znatno povoljnije nego kod nas, isključujući kavu u kojoj Grci ritualno uživaju. Osim u ispijanju kave, Grci imaju i još poneku sličnost s našim narodom, a to je svojevrsni kult obožavanja janjetine
… >>>

U Bosnu obično putujem kao organizator kakvog NGO seminara, no, kao što je suštinu svih takvih okupljanja sažeo bosanski graničar u rečenici „jedete, pijete i jebete o tuđe pare“, oni pružaju dosta vremena da se uživa i u pohođenim krajevima. A Bosna je sjajno mesta za uživati. Valjda zbog značajnijeg uticaja Turske, u Bosni se ono balkansko istočno ponajviše oseća. A lično, teško mogu sebe zamisliti da živim u mestu koje ne razume koncept fildžana viška, ekstra šoljice kafe koju u Bosni skuvaju kada sebi kuvaju kafu jer nikad ne znaju ko još može navratiti. U taj fildžan viška staje sva razlika između individualističkog „vreme je novac“ mentaliteta i onog u kom se iznenadnim gostima raduju. Nemam ja ništa protiv prvospomenutog al mi je drugi ipak nekako bliži.
A kad sam već kod kafe, ona se u Bosni… >>>

 
Uvek postoje neki razlozi da se napise jedan putopis, da se istaknu bitna zapazanja o samom putovanju, boravak u nekom mestu i povratak.Ponekad i taj putopis ima neku licnu notu samog putopsisca, njegovu pristrasnost ili kriticnost, mozda i sam put i mesta i ne moraju biti takvi i samo su stvar dozivljaja onog koji u njima se nadje i za kraci ili duzi period boravi.
Sa stanice u Beogradu na put krecem sa svojim sinom i kartu kupujemo za autobus
koji krece u 9 i 20 minuta sat vremena pre samog putovanja. Autobus koji je video i bolje dane, naizgled pristojan otkriva i svoje nedostake u toku samog putovanja.
Nestrpljivi da se sto pre ukrcamo, ali i spremni da se vozimo citavu noc i posle 12 do 14 casova da stignemo do mora i ugledamo ga silazeci od grada Cetinja put Budve.
Posto su se polasci ka moru i Crnoj Gori proredili i putnika nema kao sto je bilo ranijih godina. Da bi bili sigurni da smo se opremili za putovanje, posecujemo okolne kioske
i kupujemo iz frizidera umesto hladnih tople litarske sokove i vodu. Kao da Beograd i
nije turisticki grad… >>>