U raspravi o tome kakav je Njujork grad, moja američka cimerka je citirala roman u kome se glavni lik sa juga Amerike sprema da potraži sreću u Njujorku i kada to saopšti svom profesoru, on se nasmeje i doda „ali to nije grad, to je san“. I doista, kako god zamišljali ovaj grad o kojem ste toliko čitali, slušali i gledali – on to jeste, ali i mnogo više: Grinvič vilidž, Vol strit, kineska četvrt, mala Italija, mali Brazil, španski Harlem, visoka kultura, garažna muzika, neboderi, predgrađa, striptiz barovi, andergraund galerije, ulični muzičari, sveznajući beskućnici, užurbani biznismeni, nju ejdž propovednici, džez, hip-hop, Sonik Jut, bejzbol u parku, kafa u hodu, muzika u toaletu, parade, svetleće reklame, Brodvej, stand-up komedija, etipoijski restoran pored bosanske ćevabdžinice, Starbaks preko puta Starbaksa, budistički hram iznad Kristijan Dior prodavnice, Vudi Alen scene, stihovi Leonarda Koena, manifest Hakima Beja, haos, depresija, nepopravljiva romantika, veselo i nadasve nesagledivo.
Nepogrešivo se svaki put iznerviram kad mi se neko predstavi k’o stari Beograđanin, kao da je to neki jebeni uspeh ili stvar prestiža. Starim Njujorčaninom se postaje u starosti, nezavisno od porekla i staža u ovom gradu. Kako kročite na tlo Njujorka ravnopravni ste sa svima koji se tu nalaze. Niko vam neće ponuditi pomoć jer izgledate zagubljeno ali vas zato neće ni odmeravati pogledom. Odakle god da dolazite, kako god da izgledate i ma kakav vam bio akcenat, u Njujorku niste egzotični. Ovaj grad je nastao kao luka za emigrante a i danas ostaje svet u malom. To je verovatno jedini grad u kojem je sasvim prirodno da vas služi konobarica koja ne zna jezik tog grada već morate da joj pokazujete redni broj jela koje želite. Mogućnost da se tako lako uklopite u sredinu daje određenu slobodu i komfor koji se retko sreću daleko od kuće. No, to ne znači da u Njujorku vole turiste. Nek vas ne iznenadi ako na pitanje gde je mesto na kom je ubijen Džon Lenon, Njujorčanin uputi u Sijetl.
Besmisleno je preporučivati kulturna dešavanja koja se „ne smeju propustiti“ u Njujorku. Ionako, u svakom trenutku se odigrava bar desetak različitih stvari na kojima biste jako voleli da budete. Pomiriti se sa svojom prirodom fizički i vremenski ograničenog bića ovde je jako važno. Kupite Tajm Aut NY koji izlistava preko hiljadu događaja u jednoj nedelji i mudro birajte. Jedino ograničenje vašim mogućnostima je vaš budžet jer neke stvari ipak koštaju pozamašno. Tako, recimo, najjeftinija karta za operu košta preko 20$ ali kad jednom vidite scenu, to zaboravljate. Poput seoskog deteta koje prvi put na velikom stadionu bude oduševljeno reflektorima a ne fudbalom, ja sam se umesto izvedbom Karmen fascinirao brojem ljudi i životinja na sceni. Mjuzikli na Brodveju su uglavnom laka i pitka zabava posle koje satima pevušite „catchy“ melodije koje su vam ušle u uši. Ako želite da vidite nešto sa Brodveja (ili of-Brodveja) po jeftinijoj ceni, na Tajmes Skveru možete kupiti karte za nerasprodate izvedbe. Koncerti velikih muzičkih imena su preskupi a Njujork ima takvu andergraund scenu da nema razloga žaliti za zvezdama. Ako je Njujork san, sanjajte maštovito – vredi!



(prosečno: 3.8 od 5)




21. maj 2007 u 0:55
A gde su Niksi (Knicks)? Znaš, to ti je košarkaški klub iz Njujorka, kažu duša tog grada. Za taj klub navijaju svi, “nezavisno od porekla i staža u ovom gradu”. Ne moraš biti fasciniran njima, ako te već sport ne interesuje koliko striptiz barovi i sveznajući beskućnici, ali baš da ih i ne spomeneš…
21. maj 2007 u 9:44
Zato Njujork i uopste SAD i privlace toliki broj ljudi. Svako moze da postanje “Amerikanac” jer to nije nacionalnost vec san..
Uporedite to recimo sa Belgijom ili Japanom? Koliko god pokusavali niko nece postati Japanac..
21. maj 2007 u 13:17
Nadam da cu na Menhetnu sresti Vudija ili Dzarmusa (ako ga je Sergej sreo, sto ne bih i ja??) , mada jos ne znam sta bih im rekla.. Koliko je sati? Izvinite vi-potpuno-nepoznati-nasumicno-izabrani gospodine, mozete li mi reci kako se najbrze stize do…
21. maj 2007 u 14:57
Ko sto rekoh, dozivljaj NY je krajnje lican i svakog fascinira drugo. Meni je NBA, kao i svi ostali sportovi po americki, dosadniji uzivo nego na TVu jer kad ga gledam u Srbiju em bolje vidim em se ljudi oko mene vise loze. Na stadionu vise ljudi jede nego sto navija a i ta saka jada sto se dere, dere se kako im instruira semafor… kranje spontano, nema sta.
Vudi svira jazz svakog cetvrtka u hotelu Karlton pa ako ne naletis na njega slucajno a ti sluajno otidi tamo u cetvrtak :o)
22. maj 2007 u 15:55
Majstore, mogao bi nesto da napises o toj cimerki. Jel bila dobra, A?
Jesi li se ti opasno omastio u tom NY, kad si tolko fasciniran?
23. maj 2007 u 1:12
Zabrinuti posetioce oladi malo…polakaako, sve je u redu nije tako strasno sto je decko izostavio Nikse. I bez toga je sasvim lepo opisao NY. A ti “batice” horneybull ili sta vec, nauci da se izrazavas ili predji na neki drugi sajt gde ljudi govore tvojim jezikom. Ocigledno si se precenio i ovde ti svakako nije mesto.
23. maj 2007 u 18:45
hahaha…ovde ce uskoro da bude kao na blogu b92.
30. maj 2007 u 13:11
Pa kao prvo, solidan opis zivota NY-a. Boravio sam poslom 2 nedelje i stvarno je lud grad - drzava za sebe.
Za zabrinutog posetioca: knicks jesu popularni kao NBA ligas i neodvojivi deo NY-a ali po popularnosti tek posle NY Giants (americki fudbal) i NY Yankees (americki baseball). A tu su i cuveni NY Rangers (hokej)
30. maj 2007 u 16:24
Markoaks, ukoliko imas problem sa Beogradjanima, starim ili novim, molim da u isti i ne navracas. Slobodno idi u Njojork, tamo ces se uklopiti ma kakav da si, kao sto si napomenuo.
30. maj 2007 u 16:49
Sticajem okolnosti rodjen sam u Beogradu i tu zivim i volim sto je tako. A volim i Beogradjane i Rijecane i stanovnike Istanbula. Ali ne volim nadrkane likove koji misle da drze monopol na grad samom svojom egzistencijom…
1. jun 2007 u 10:23
Ok, menjam temu, da ne kazem vracam na prvobitnu. Mozes li da mi kazes nesto o shopingu u NYC? Kazu da je garderoba 30-70% jeftinija nego u Evropi. Hvala unapred.
2. jun 2007 u 13:48
Aiiii, ja i nisam nesto iso mnogo u kupovinu al kolko sam pohvatao od ljudi koji su bili samnom zaista se mogu naci stvari znatno jeftinije nego kod nas. Pogotovo po velikim trznim centrima ali i u markiranim prodavnicama. Jedino sto pouzdano znam je da je tehnika (od pegle do kompjutera i dalje) jeftinija do te mere da se isplati cak i ako vas carina kod kuce uhvati i naplati harac.
4. jun 2007 u 11:56
Hvala ti. Tako sam i ja cula, ali videcemo.
6. jun 2007 u 13:58
shopping: ima hiljadu resenja ali je uvek najbolje lokalno to jest da pitas nekog ko zivi u NY. kupovina je za razlicite ljude razlicita stvar ali ako je cena u pitanju nema boljeg mesta od velikih Outlet trznih centara tzv. Mall ( mol) u kojima proizvodjaci prodaju direktno svoju robu kroz maloprodaju. u molovima cesto postoji i regularne prodavnice i cesto su i u jednima i u drugima cene veoma niske za americke pojmove a do 70% nize za nase pojmove.
ako odaberete Fashion Outlet onda imate priliku da kupite A brandove po niskim cenama ( npr. od Ralph Loren do Boss ili Versace)
tipicni Outlet Mall-ovi su za odecu ili sportsku opremu ali ih ima i za elektroniku kozmetiku namestaj …
preporuka:nema boljeg mesta na celom svetu za shopping od Las Vegasa i molova oko grada.
trazim: treba mi preporuka za dobar izlazak u denveru, majamiju i njujorku
7. jun 2007 u 1:56
Meni je najbolje mesto za izlazak u NY bio Turntabels on the Hudson - unutrasnjost zapustenog broda, pici drum&bass a neki lik jos extra lupa po bubnjevima. Sjajan seting i jos bolja atmosfera. Greenwich village je naravno prepun zanimljivih mesta a kad sam ja bio tamo i Brooklyn je vec uveliko postao mesto zanimljivih okupljanja. To je glavna fora sa NY, stalno novi delovi grada postaju trendy i onda tu rastu cene nekretnina pa nova masa umetnika i mladih zeljnih zabave ne mogu to sebi da priuste i nastanjuju nove krajeve koji zbog svoje zivosti opet postaju trendy i tako u nedogled… U svakom slucaju, ja bih tebi dao isti savet za nocni zivot ko ti wild rose za shoping - pitaj nekog ko zivi u Denveru/Majmiju/NY i drzi se dalje mesta u turistickim brosurama.
7. jun 2007 u 12:25
Hvala Vladimire. Nazalost do Vegasa necu moci da stignem ovog puta. :o)
9. jun 2007 u 1:06
Odličan post:)
27. oktobar 2008 u 5:49
Odlican tekst!